– Zavjetovali smo se sv. Antunu Padovanskom da ćemo kao obitelj otići u Padovu na njegov grob i eto, nakon ovog kratkog posjeta Umagu, idemo put Italije. To je naš zavjet, zahvala za molitve koje smo mu uputili kada nam je kao roditeljima, ali i kao obitelji bilo najteže i kada je život naše kćeri Andree visio o koncu – rekao nam je Mario, otac najveće nade ženskog tenisa, Dubrovčanke Ane Konjuh (16).
Prva je juniorka svijeta, osvojila je Australian Open, US Open... i juri prema svjetskom vrhu.
Susret s Anom Konjuh u Umagu, kamo je došla iz Istanbula, kako bi trenirala, bio je prigoda da porazgovaramo s mladom nadom hrvatskog tenisa, Dubrovčankom koja je iz rodnog grada otišla u metropolu za karijerom koja joj se vrtoglavo penje.
– Rijetko smo skupa, možda dva tjedna godišnje, preko ljeta i za Božić. Uživam sa svojima – kaže djevojka divlje crne kose i nebeski plavih očiju koja na terenima podjednako privlači sportskom figurom kao i igrom.
Od curetka koji je u dubrovačkom Lapadu nabijao reketom loptice u zid Ana je izrasla u mladu damu čiji je trud i rad urodio plodom jer je već sa 16 godina 110. igračica svijeta.
Ponosu tate Marija i mame Iris nema kraja, a sreću zbog uspjeha dijele i sestre.
Ne prelaze na slovo B
– Andrea, Ana, Antonija i Antea, naše kćeri su naš ponos – kaže tata Mario dodajući kako se u obitelji Konjuh rađaju samo ženska djeca. Svakoj ime počinje slovom A, a na B, šali se, ne planiraju ići.– I ne samo kod nas, već i u obitelji tatinog brata sve su odreda djevojčice, i to također četiri. Postala sam i teta nedavno, sestra Andrea je rodila... Naravno, djevojčicu, Valentinu – smije se Ana i dodaje:– Vratila sam se na teren nakon operacije lakta, pauzirala sam četiri mjeseca, zaista mi je krenulo. Cilj mi je do Nove godine ući među najboljih 100 tenisačica. I uspjet ću u tome!Zovu je Baby Serena, zbog jakog udarca, a i treniraju na istom mjestu, Serena je nedavno bila na istom terenu...
– Srećemo se na turnirima, dogovarale smo se da skupa i treniramo, a to će se jednoga dana i dogoditi. Trebaju mi kvalitetni sparinzi, a od nje nema bolje, ha-ha...
Stižu mlade generacije, vrijeme je da mladi uđu u svijet tenisa, oni poput mene i Borne Ćorića – kaže Ana
.– Obično treniram tri puta dnevno, tako da nemam vremena za izlaske. Kada nisam na putu, živim u Zagrebu, tamo idem i u školu, trčim po Jarunu...
– Vrijeme leti, djevojke rastu, stasaju u mlade dame koje se spremaju za samostalan život. Supruga i ja ponosni smo što smo ih izveli na pravi put i ne žalimo ni trenutka koji smo uložili u njihove karijere. Evo, na Andreinom primjeru je počelo, a s Anom se pokazalo kako puno ulaganja i truda, ako dijete ima taj talent, zaista vodi k svjetskom vrhu – domeće Mario Konjuh, inače bivši nogometaš dubrovačkog GOŠK-a.
Prisjeća se kako je s Andreom počinjao trenirati na teniskom igralištu kraj hotela Palace dok je još bilo oštećeno od ratnih granatiranja i prepuno rupa. Anu je poveo da se malo zabavi.
Mala debeljuca
– Bila je mala debeljuca, bucmastih nožica i to skupljanje žutih loptica po terenu bio je sjajan trening za nju. No, ubrzo je počela primati reket i sama se zabavljala satima udarajući u zid. Nismo okom trepnuli, a već je s deset godina ‘uništavala’ nas rekreativce na terenu. Jednom me, kao desetogodišnjakinja, pobijedila 6:0, 6:1 i onda mi je rekla da je igrala s pola snage... A ja sam se zaista trudio!
Postalo je jasno da joj u Dubrovniku nema ravne, a trebali su joj dobri sparing partneri kako bi se nastavila razvijati – prisjeća se Mario.
Upravo to je bilo presudno da se Konjuhovi presele u Zagreb.
– Roditelji imaju puno povjerenje u mene i sve češće putujem na turnire sama. Iako, drago mi je kada su moji sa mnom. No uvijek su mi u mislima – smije se Ana, koja uz turnire i svakodnevne treninge polaže ispite u Srednjoj birotehničkoj školi u Zagrebu.
Još ništa od ljubavi....
Na pitanje ima li kakve simpatije ili ljubavi, Ana kroz smijeh odmahuje glavom dok se tata Mario pravi da rukama pokriva uši.
– Družim se zasad uglavnom s ekipom s tenisa, imam par prijateljica iz škole iz Dubrovnika. Evo, sad idem na tri dana s prijateljicama u Rab, to mi je odmor. U Istri je lijepo, ali moj Dubrovnik je ljepši... Imamo brod, često sam na otocima Lopudu, Koločepu, Šipanu, bile smo ove godine i do Mljeta – kaže nam Ana.
Konjuhovi su, uvjerili smo se u razgovoru koji se protegao nakon Anina treninga po kiši na terenima Teniske akademije Umag, podigli sjajne mlade dame na ponos oca i majke.
– U sportu je zasad profesionalno Ana, Andrea (22) je zauzeta majčinskim obvezama, Antonija (17) živi nešto mirnijim životom, dok najmlađu Anteu (11) beskrajno zanimaju konji i jahanje pa svaki slobodni trenutak provodi na ranču na Srđu te volontira ondje.
>>Ana Konjuh osvojila Australian Open parova!
>>Bila sam dobro upakirana laž. Glumila alfa-ženu, a osjećala se kao nedorasla djevojčica
Sretno. Uzitak te gledati. Kad jos sazrijes i takticki se popravis Top 10 ti ne gine. Mozda ti je Serena najslicnija ali udaras mocno kao Jim Courier na vrhuncu karijere.