Roditelji su često i naši najveći heroji, a jedna dama odlučila je prijaviti svoju majku. Radi se o Ljiljani Lleshdedaj (53) koju je nominirala kći Gentiana (26). Iako definitivno pripada kategoriji "Mama heroj", ona je zbog rata došla iz Kosova i svoju sreću na kraju pronašla u Hrvatskoj... Stoga, i "Novi početak" te "Sreću sam pronašla u Hrvatskoj" kategorije su u kojima se iova hrabra žena može pronaći.
Gentiana kaže kako je mama njezina diva, ne samo ove godine, nego cijelog života. Ona je rođena u malom gradiću u Đakovici u Republici Kosovo, a živjela je u još manjem selu u okolici tog grada:
Jedna je od desetero djece i kao drugo dijete se sa svojim starijom sestrom brinula o mlađima i pomagala sa svima njima svojim roditeljima u održavanju velikog domaćinstva, što je uključivalo brigu o domaćim životinjama koje su imali, rad u polju i brigu i obavljanje kućanskih poslova.
Kaže kako ju je sve to danas oblikovala u najbrižniju i najpožrtvovniju osobu koju danas zna, a uz smijeh dodaje kako nije slučajno da je i njezina kuhinja najbolja! Gentiana je mamu prijavila jer misli kako zaslužuje posebno priznanje za sve što radi za svoju obitelj.
Mama nije znala ništa o ovome članku i prijavi dok nisam pozvana, slučajno sam vidjela da se otvorio natječaj koji mi se učinio kao prekrasan način za istaknuti mnoge žene diljem zemlje. Ona spada po meni u tri kategorije od pet ponuđenih za Divu godine pa sam osjetila sam potrebu napisati nešto o njoj i i poslati svoje misli onako bez nekakve ideje da će njenu priču odabrati i kako će se to dalje odvijati. Bila je iznenađena kad sam joj rekla i naravno sretna jer je ovo jedan simoblični način da joj pokažem koliko ju cijenim i ne uzimam zdravo za gotovo.
Gentiana objašnjava kako život njezine majke nije bio nimalo jednostavan, a na onome što sada imaju radili su godinama. Udala se mlada, iako je za tadašnje vrijeme i okolinu to bilo već dosta i kasno, sa samo 22 godine:
Udala se u obitelj u kojoj je slično kao i u njenoj živjelo puno članova obitelji što je karakteristično za tradicionalne albanske obitelji tako da nije postalo ništa lagodnije, rad u kućanstvu i poljoprivredi je bio sasvim uobičajen u svakom seoskom domaćinstvu. A postalo je samo i teže jer su joj došla uz to i djeca, prvo moja sestra, koja je uz mamu također moja diva. Ne bi se ona takvom smatrala, niti se tako vidi, ali one su moja dva najveća uzora i savjetnika i najodanije prijateljice ma koga god u životu dalje upoznavala.
Tri godina nakon sestre Sabine (29), rođena je Gentiana, a ubrzo nakon tog i njezin se tata Nik (53) doselio u Hrvatsku kako bi započeo posao i napravio nešto više za obitelj. U Hrvatsku je došao dok je ovdje trajao rat, a nije mogao povesti obitelj sa sobom jer je situacija bila nesigurna. Gentiana kaže kako se mama brinula za njih, odgajala ih, hranila i odjevala s onime što je imala i s onime čime je tata pomagao.
Možete zamisliti da nije lako biti mlada osoba s dvoje male djece i odgajati ih sama dok se brineš i o ostalim članovima obitelji u kući.
Kad je 1998. godine započeo rat na Kosovu, više nije bilo vremena za čekanje pogodnog trenutka za dolazak k tati u Hrvatsku, već je bio nametnut. Gentiana, majka i sestra došle su u Hrvatsku, a problem je bio što nisu znale jezik, niti ikoga poznavale.
Mama se trudila da ne osjećamo previše kao da smo drugačije od ostalih ili da se moramo ponašati drugačije, uvijek nas je podržavala u tome da učimo i trudimo se što više možemo da zgrabimo sve prilike koje se nude za naš razvoj u novoj domovini. Nije joj bilo lako jer smo mi kao sva djeca lakše upile okolinu i naučile hrvatski jako brzo, no njoj je bilo ipak malo zahtjevnije. Ipak, to je nikad nije spriječilo da bude pristupačna i otvorena i lako se sprijatelji s drugima.
Kaže kako im se bilo teško naviknuti jer su na Kosovu uvijek bile okružene velikom obitelji, a sad ih je ostalo tek četvero. Majci nije bilo lako ostaviti obitelj i roditelje dok je trajao rat, ali je znala da su dobrobit i budućnost djece bitniji od njezine vlastite. Srećom, rodbina i obitelj nisu osjetile posljedice rata. Ljiljana je domaćica, a Nik se prije dolaska u Hrvatsku bavio poljoprivredom. Po dolasku ovdje, otvorio je svoj kafić.
Obitelj je kasnije i povećana na pet članova jer je na svijet došao brat Martin (18), a kako su odrastale, mami je bilo jednostavnije jer su joj kćeri postale samostalne. Sestra danas ima svoj frizerski salon, brat je kuhar, a Gentiana računovođa.
Mama je posebna osoba jer nisam nikad primijetila i osjetila da život koji ima nije ono što je htjela. Mnogima postane naporno imati troje, pa i dvoje ili jedno dijete, ali njoj je majčinstvo predodređeno i najbolja je u tome.
Gentiana kaže kako su i ona i majka skromnog podrijetla, samo što ona ima šire mogućnosti. Majka joj nije do sad proživjela sve što je željela, no Gentiana se s bratom i sestrom trudi kako bi roditelje učinili ponosnima.
Sad kad smo odrasli napokon možemo mi njima pomagati a pogotovo mami ostvariti želje koje ima jer, nakon što me nesebično dovela do svega što imam i znam, danas najmanje što mogu je olakšati i uljepšati njoj život, makar sitnicama.
Jedna od tih "sitnica" je i nedavno zajedničko putovanje kad su obje prvi put bile u Njemačkoj:
Išle smo na proslavu rođendana mamine sestre. Htjela sam da mama bude tamo i vidi barem dio obitelji, da se okupimo oko lijepih događaja. Nadam se da je to samo jedno u nizu nadolazećih zajedničkih iskustava i veselja.