Kada je vrijeme da se s djecom počne razgovarati o seksu? Kojim riječima i izrazima? Treba li čekati da ona sama postave prva pitanja? U kojoj dobi treba priznati da bebe ne donose rode i koliko uopće biti jasan i detaljan u vezi s tom temom? Može li dijete, ako mu se o seksualnosti govori otvoreno, bez povišenih i upozoravajućih tonova, takav pristup shvatiti kao poticaj da se ranije počne upuštati u seksualne odnose?
Pitanja i dvojbi je mnogo – kako za male, tako i za velike. Većina roditelja, naime, nema spremne odgovore kad dođe trenutak u kojem valja zadovoljiti dječju znatiželju u vezi s temom seksa. Za mnoge odrasle seks nerijetko postaje “tabu tema” kad kao sugovornike imaju vlastitu djecu.
– Točno je da je roditeljima često teško pričati s djecom o seksu i spolnosti uopće. Razloga je više. Nekima je neugodno voditi razgovor o tome s bilo kime, drugi ni sami nemaju dovoljno informacija, a postoje i oni koji ne žele potaknuti razgovor zbog vjerskih razloga. Mnogi se roditelji boje, sasvim neopravdano, da bi razgovor o seksu mogao njihovu djecu potaknuti na prerani ulazak u spolni život. Vjerojatnije je, međutim, da će nakon dobivanja informacija djeca imati manju potrebu za seksualnim eksperimentiranjem. Osim toga, ako djeca ne dobiju informacije od roditelja, dobit će ih iz nekog drugog, manje pouzdanog izvora – najčešće od vršnjaka, s interneta, u časopisu za mlade ili iz pornografskih filmova. Informacije koje dobivaju primjerice od vršnjaka, ne moraju biti nužno pogrešne, ali najčešće su nepotpune. Roditeljima svakako preporučujem, ako se osjećaju nesigurno, da se prvo sami informiraju, a nakon toga počnu razgovarati sa svojom djecom – savjetuje psihologinja Iskra Pejić.
Besplatno s interneta
Odraslima suočenima s dječjim pitanjima o seksu i spolnosti od velike pomoći, napominje, može biti publikacija “Spolni razvoj djeteta” koja se može besplatno preuzeti sa stranice Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba. U gradskim knjižnicama dostupna je, dakako, i druga literatura temeljena na znanstvenim činjenicama.
Inače, spolna edukacija nije samo poduka o muško-ženskoj anatomiji i funkcijama pojedinih dijelova tijela, nego i učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima o tome kako je biti muškarac ili žena.
Ulogu roditelja kao prvog “učitelja”, osobito u ranoj dječjoj dobi, nitko ne može preuzeti već i zbog jednostavne činjenice da su samo oni u stalnom kontaktu sa svojom djecom. Stoga dječje znanje o spolnosti izravno ovisi o tome na koji će im način i u kojoj mjeri prvo roditelji, a zatim i druge odrasle osobe pružiti informacije o spolnosti i seksu.
Pri tome većina roditelja ne razgovara o svim aspektima spolnosti sa svojom djecom. Istraživanja su, kako donosi spomenuta publikacija “Spolni odgoj djeteta”, pokazala da roditelji s djecom najčešće debatiraju o temi moguće trudnoće, a najmanje o samom spolnom odnosu, kontracepciji i spolno prenosivim bolestima. Nerijetko roditelji zaključe kako djeca već znaju sve što bi trebala znati o seksualnosti i da im oni sami nemaju više što za reći. Unatoč sve dostupnijim izvorima, djeca i dalje ne poznaju mnoge važne aspekte seksualnosti. Stoga, savjetuju stručnjaci, ne treba se libiti ni jedne teme ni otklanjati bilo koje dječje pitanje ma kako se činilo škakljivim. Zadovoljena znatiželja, naime, u pravilu smanjuje potrebu za daljnjim istraživanjima te spolnim eksperimentima.
– Pritom valja imati na umu da spolna edukacija nije samo jedan veliki razgovor o seksu, kako neki roditelji misle. To mora biti kontinuiran proces, a u svakodnevnom životu postoji bezbroj situacija u kojima se dijete od malih nogu može podučavati osnovnim činjenicama iz anatomije. Nešto poslije, dakako, saznat će što je to trudnoća i kako nastaju djeca, koji su rizici preranih stupanja u spolne odnose, ali o i osjećajima koji potiču ljude da stupaju u spolne odnose. Informacije s interneta, kao i nekritična izloženost hiperseksualiziranim sadržajima šalje, naime, mladima poruku kako je seksualnost vezana isključivo za tjelesnu dimenziju, što je, dakako, pogrešno – napominje psihologinja Pejić.
Naša sugovornica podsjeća da neki mališani počinju eksperimentirati s masturbiranjem već od pete godine. Roditelji, kaže, trebaju imati na umu da je to normalna pojava i da predstavlja dječju potrebu za užitkom i upoznavanjem vlastitog tijela.
– Ne smijete ih zbog toga grditi ili posramljivati. Najmudrije je djetetu mirno reći da je masturbacija normalna u njegovoj dobi i da to može raditi u svojoj sobi ili u kupaonici, u samoći. Roditeljski ton i držanje, kao i smirenost, uvijek su potrebni, odnosno jako su važni u razgovoru s djecom, a naročito kad je tema spolnost. Osim toga, kad odrasli govore o pojedinim dijelovima tijela nikako ne bi smjeli koristiti izraze poput “zločesti” ili “prljavi” – kaže naša sugovornica.
Potraga se nastavlja
Svako roditeljsko zgražanje (“Bože moj, što me to pitaš, ti si još premali za to”), ignoriranje ili pretvaranje da ne zna odgovor dijete bi moglo navesti na to da jednostavno prestane postavljati pitanja. Dakako, to ne znači da će odustati od potrage za odgovorima. S druge pak strane, ako roditelji dječja pitanja dočekaju opušteno i kažu primjerice: “Baš je dobro da si me to pitao, hajdemo zajedno potražiti odgovor”, vjerojatno će im se djeca i u budućnosti obraćati slobodno, bez ustezanja.
Razgovor s djecom o spolnosti nikako ne treba odbiti, ali isto tako ne treba ga u pravilu prepuštati dječjoj inicijativi, odnosno čekati na to da dijete samo pokaže zanimanje. Ako dijete ne postavlja pitanja, ne znači da ga ta tema ne zanima, odnosno da nema pitanja na koje bi rado znalo odgovor. Stoga, savjetuju stručnjaci, valja naći načina da se ponekad pokrene rasprava ili potakne postavljanje pitanja. Nađe li se roditelj u raspravi na skliskom terenu, bez spremnog odgovora, ne treba posezati za šalama i pošalicama. Dijete bi se moglo osjetiti posramljenim, moglo bi pomisliti da je to tema koju je bolje izbjegavati i slično. Dijete očekuje i treba dobiti jasan i iskren odgovor na svoja pitanja i dvojbe. Dakako, u skladu sa svojom dobi.
>>'O zdravlju i spolnosti uči se u prirodi, društvu, biologiji...'