Kako djetetu pomoći da prestane mucati, gutati glasove i tepati

Kada četverogodišnjak bez riječi, na izgled grubo, od vršnjaka zgrabi igračku, ne mora značiti da je napadački raspoložen i da se ružno ponaša. Ispod grubosti u toj se dobi ponekad krije samo nemoć djeteta koje ne zna artikulirati svoje pitanje, želju. A sve to i ne tako rijetko kako bi se moglo pomisliti; u predškolskoj dobi svako četvrto dijete, naime, ima neki problem jezično-govorne komunikacije.

– Najčešći su oni koje grupiramo kao poremećaje izgovora, kada djeca ispuštaju glasove pa, recimo, umjesto krava govore kava, kada ih zamjenjuju pa za ruku govore juka ili neke glasove nejasno izgovaraju.

Najčešći poremećaji
Sve to je u određenoj dobi sastavni dio govora naših predškolaca, ali nakon nekog vremena može upozoravati na problem. Normalno je da dvogodišnjak tepa, ali za četverogodišnjaka to nije normalno – upozorava logopedica Nada Benc-Štuka, jedna od sedam autorica netom objavljena priručnika “Najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije djece predškolske dobi”.

Pravodobno prepoznati
Priručnik je izašao u nakladi Hrvatskog logopedskog društva, Sekcije predškolskih logopeda, financirao ga je zagrebački Ured za obrazovanje, a ovih dana stiže tetama svih grupa u vrtićima Zagreba i Zagrebačke županije te u pedijatrijske ambulante. Roditeljima će biti dostupan u nekim vrtićkim knjižnicama. Hrvatski se logopedi tako pridružuju obilježavanju europskog Dana logopedije 6. ožujka, što je prilika da se podsjeti da se u dobi do šest, sedam godina postavljaju temelji za sva iskušenja i zadaće koje djecu kasnije čekaju. I te kako je, stoga, važno pravodobno uočiti problem.

Ozbiljnost teškoća
– U dobi od dvije do pet godina javljaju se poremećaji ritma, što je po učestalosti treća skupina teškoća u govoru. To su mucanje, koje se očituje kao ponavljanje glasova i slogova više od dva puta, teško, grčevito započinjanje riječi ili zapinjanje usred riječi. Tu fazu prolazi oko 80 posto djece i ne ukazuje uvijek na mucanje, ali znakovito je ako potraje.

Brzopletost se teže uoči, jer se često tumači kao nestašnost djeteta, ali gutanje glasova ili krivo izgovaranje riječi također su simptomi koji zahtijevaju pomoć u razvijanju djetetove pažnje – kaže logopedica Danica Andrešić, jedna od autorica priručnika.

Sreća je, kažu naš sugovornice, što sve više roditelja shvaća ozbiljnost govornih teškoća njihove djece. Sve manje je onih koji odmahuju rukom uz: “Pa što, tako je govorio i njihov tata, stric.”