Nije Kumi, kako Kumrije Musliju, od milja zovu u Poreču, nedostajalo lutaka u djetinjstvu. Ni lutaka ni igračaka, a ni društva uz koje je odrastala na trgovima starorimskog vojnog logora, danas turističke meke Poreča. Prije tri desetljeća, baš kao i njezine kćeri danas, Kumi se zaljubila u lutke koje su postale više od hobija – one su ventil za njezinu nepresušnu kreativnost, ali i njezino zvanje. Jednostavno, Kumi je lutkarica u čijoj radionici nastaju lutke s karakterom, svaka priča svoju priču, neke su personalizirane, no svaka je drugačija, unikatna, posebna...
– Počelo je sve prije tri godine kada sam svojim djevojčicama napravila prvu lutku. Kako su one dugonoge i stalno plešu uokolo kao balerine, napravila sam im lutkice koje su bile njihova minijatura – smije se lutkarica Kumrije.
To je bio prvi korak, a onda je naišla na priču o Tildi.
– Riječ je o vrlo popularnoj lutki u Norveškoj, za koju postoji kroj i koja se izrađuje tako da joj se dodaju osobni detalji. Malo-pomalo naše su Tilde imale toliko izdanja da sam odlučila eksperimentirati i s drugim oblicima. Čak sam ih punila lavandom kako bi mirisale i imale antistresni efekt ako ih se ponese na spavanje, jer miris lavande jamči dobar san – kazuje Kumrije, kojoj ideja ne nedostaje.
Nije stala na lutkicama
– Prije bih rekla da mi nedostaje vremena da sve što osmislim provedem u djelo. Naime, kad počnem raditi lutkicu ili neki drugi lik – jer sam u međuvremenu osmislila i neke druge likove, udahnula im život i oni su postali dio moje kolekcije – ne znam točno kako će lutkica izgledati. Jedna vrpca više pretvorit će je u žensku lutku, gumb će postati šeširić, zamotana krpica ručnik, proštepani ostatak šlapica ... Sve je drugačije i svaki detalj na svoj način privlači kupce – kaže nam.
A da interesa za Kumine lutkice ima, govori i to što se pred njezinom trgovinicom od samo desetak kvadrata znatiželjni kupci doslovce guraju.
>>Unikatni komadi oko kojih svaki istinski zaljubljenik u modu može izgraditi svoj stil
– Ručni je rad ipak još uvijek na cijeni – kaže Kumi.
– Ma koliko da su nas preplavi kineski suveniri, kakvih ima na svakom koraku, kada turisti vide da je nešto rukom rađeno, kreirano i kada k tome mogu vidjeti i sam proces izrade ili dobiti personaliziranu lutku, odlučuju se za kupnju. Ponekad mi je teško odvojiti se od lutkica, no znam da mogu napravi novu, drugačiju... Posebno se veselim kada su kupci zadovoljni lutkicom koju sam radila baš za njih i kada sam pogodila da je to ono što su željeli te da će ih ta lutka podsjećati na ljetovanje u Istri.
Kumine lutke obišle svijet
Kumi dodaje kako ručni rad najviše cijene Japanci, ali i Rusi te Talijani.
– A tek Amerikanci, o, pa njima je to toliko egzotično da uopće ne pitaju za cijenu – objašnjava porečka lutkarica.
Ponosna je, kaže, što su se njezine lutkice razmilile diljem svijeta, od Japana i Rusije do Južne Amerike i Australije. Mala, unikatna i mirišljiva uspomena razveselila je mnoge, a kupujući ih za uspomenu, turisti vrlo često kupe i – jednu za sebe.
– Ima i onih koji se vrate, ponovno dođu po lutke, a posebno me se dojmila gospođa iz Zagreba koja je zatražila da joj u stilu kakvom radim lutkice napravim sve potrebno za uređenje dječje sobe. Bio je to izazov koji sam sa zadovoljstvom prihvatila – ponosna je Kumi, koja znanje i iskustvo nesebično dijeli te, kaže, neće stati na lutkicama.
Srednje a posebno malo poduzetništvo su srce gospodartva svake države, a kako vi ulažete i sovje srce u vlastiti posao, ne mogu ništa drugo nego poželiti Vam sve najbolje, te kako smo "susjedi", kad se vratim u Lijepu našu, dolazim do Vas i kupujem lutkicu za nečakinju. LP