'Neki ljudi žele kupiti sreću, a ona je za sve nas besplatna'

Englesko izdanje regionalnog bestsellera “7 tajni uspjeha” dr. sc. Kenana Crnkića ovogodišnji je pobjednik u kategoriji motivacijske literature te dobitnik prestižne američke književne nagrade “Bookvana 2017” (BVA). Knjiga je nominirana u devet različitih globalnih kategorija za knjigu godine. I u nas popularna knjiga bila je prva u kategoriji osobnog uspjeha i motivacijske literature na najvećoj svjetskoj platformi za prodaju knjiga Amazon, nakon čega je K. Crnkić postao punopravni član Nonfiction Authors Associationa sa sjedištem u Kaliforniji. NFAA je vodeće svjetsko udruženje koje okuplja autore bestselera specijaliziranih na području motivacije, biznisa i self-helpa. Razgovarali smo o uspjesima, ali i o svijetu u kojem se kreće prosječan čovjek.

Jeste li iznenađeni nagradom?

Iskreno, da. Smatram da je ovo veliki uspjeh za naše prostore, zato zahvaljujem svojim čitateljima, fanovima, izdavačima, prijateljima te naročito medijima koji su prepoznali i podržali moj rad.

Literatura kakvu objavljujete gotovo je u inflaciji, no ipak ste od svih autora nagradu dobili vi. Vidite li razlog tome?

Nedavno sam čitao recenziju u kojoj se kao razlog velikog regionalnog, a sada već i međunarodnog uspjeha mojih bestselera navodi konstruktivni optimizam. Kao čovjek koji je svoju karijeru započeo s najnižih pozicija, kontinuirano napredovao, na kraju uspješno rukovodio multimilijunskim korporacijama, kao netko tko je čitav svoj život paralelno radio i studirao, itekako sam svjestan svih poteškoća i životnih realnosti s kojima se ljudi, pogotovo na ovim našim prostorima susreću. Kroz moje pisanje to se može osjetiti jer istovremeno nimalo ne uljepšavajući sliku dajem konkretne i realne odgovore, ali i precizne upute kako se izboriti s različitim životnim situacijama na putu uspjeha i sreće. Iako je danas, pogotovo u literaturi samopomoći prava poplava raznoraznih propovjednika slijepog optimizma u smislu dovoljno je samo misliti dobro i sve će samo od sebe dobro biti, ja znam da to jednostavno tako ne funkcionira. Zato zagovaram taj konstruktivni optimizam u kojem ljudi, bez lažnog uljepšavanja realnosti, djeluju konkretno i konstruktivno, što neminovno upornošću i radom proizvodi željeni rezultat. Često ljudima kažem bacite sat i kupite kompas. Što vam znači vrijeme ako idete u pogrešnom smjeru?

Čini se kako unatoč promociji pozitive kroz self-help svijetu nekako baš i ne ide. Zašto?

Kada pogledate riječ motivacija koju tako često i olako rabimo ona semantički dolazi od dvije riječi motiv+akcija. Dakle, nakon što spoznamo kroz literaturu zašto i kako to mislimo uraditi, treba i nešto konkretno po tom pitanju početi poduzimati. Djelovanje je temelj je svakog uspjeha. Ti si ono što radiš, a ne ono što si pomislio ili rekao da ćeš napraviti.

Je li moguće da korisnici takve literature doista doslovno shvaćaju “self”, a ne kao generalno širenje pozitive oko sebe?

Danas svjedočimo potpunoj dominaciji samostalnog stvaralaštva u odnosu na kolektivno. Mudrost je biti sam u gomili, a sreća spoznati gomilu u toj samoći. Iako i uspjeh i sreća polaze ultimativno od nas, onog trenutka kada savladamo te vještine i shvatimo da je život oduvijek bio ono što od njega napravimo dužnost nam je to dijeliti s drugima, jer te se stvari multipliciraju kada se dijele, i to u našu korist. To možemo učiniti dijeljenjem pozitivnog posta ili sadržaja na društvenoj mreži, tako što ćemo nekome preporučiti dobru knjigu ili seminar. A možemo i svojim osobnim primjerom, načinom na koji živimo i onim kako zračimo biti primjer drugima da požele da se i oni tako osjećaju.

Možemo li nabrojiti pet pozitivnih stvari u kojima ljudi u današnje vrijeme uvijek mogu pronaći inspiraciju?

Prije svega, to su knjige koje promoviraju tzv. funkcionalno znanje. Dokle god živimo, trebali bismo učiti kako se živi. Nadalje, to su popularne društvene mreže. Na svom Facebook profilu ja svakodnevno dijelim samo pozitivne, ali i izuzetno praktične i korisne motivirajuće sadržaje. Takvih i sličnih stranica ima još, a praćenjem istih, dijeljenjem i komentiranjem sigurno se jednostavno i zapravo lako dolazi do te inspiracije. Inspiracija inače ne traje, baš kao ni tuširanje. Zato se i preporučuje svakodnevno. Jako su praktične i različite videosnimke i besplatni tutorijali na YouTube kanalima. Dovoljno je ukucati pojmove koji vas interesiraju i početi se napajati na tom besplatnom i izuzetno korisnom izvoru. Tu su, naravno, iznad svega u smislu prave i potpune transformacije seminari, motivacijski dani te naročito “coaching 1 na 1” koji na neki način predstavlja najsigurniji prečac za uspjeh. U mojoj akademiji imamo ponudu svega navedenog i s velikim zadovoljstvom svjedočim velikim uspjesima svojih polaznika i prijatelja koji sada vode jedan potpuno drugačiji i krajnje ispunjen život. U tom smislu, kao peti element, nameću se ljudi s kojima provodimo vrijeme. Stav je zarazan i poput nekog virusa širi se na one oko nas. Svi ljudi zrače, od nekih oboliš, a neki te izliječe.

Ljudi se danas znatno lakše pridružuju različitim organizacijama, pa i onima pogrešnog svjetonazora. Zašto nema više organizacija koje bi takvim organizacijama parirale?

Vjerujem da biti sretan dolazi od riječi sretati se. Primijetio sam da većina ljudi koji napreduju to čine koristeći ono vrijeme koje drugi trate. Sreća je besplatna, problem je što je ljudi pokušavaju kupiti. Ne postoji kratkoročno rješenje ni dugoročni problem. U osnovi sam pobornik udruživanja, ali prije nego što ljudi pristupe nekoj organizaciji pitam da mi obrazlože zašto to žele. Ako zaista vjeruju u te principe i ako su strastveni oko ideje koja okuplja ljude ili osjećaju da mogu naučiti nešto novo i drugačije, onda je to sasvim u redu jer u osnovi ljudi su društvena bića. Ali, ako pristupaju nečemu u nadi da će im to riješiti problem koristeći neku kraticu, onda je to samo put u još veće razočaranje. Osim formalnih udruga postoje i neformalne koje su često mnogo jače i utjecajnije. Uostalom, sve što većina vjeruje da je točno nepogrešivo je pogrešno.

Što je s vjerom? Širi li ona u dovoljnoj mjeri pozitivne međuljudske osjećaje, odnosno onoliko koliko bi trebala?

Po meni vjera bi trebala biti duboko intimna i privatna stvar. Ja sam vjernik i to se kroz moje pisanje itekako može osjetiti, ali nikome ne namećem niti javno proklamiram svoje vjerovanje. Naš generalni problem je što mislimo da imamo vremena. Često govorim o smrti kao jedinoj sigurnoj stvari ka kojoj hodimo, a što često namjerno zaboravljamo. Život nije moguće preživjeti, ali ga možemo nadživjeti radeći stvari koje ostavljaju trag u vječnosti. Pored vjere u više i vječno trebamo imati vjeru u sebe i u sam život kao Božji dar. Nedavno mi se neko požalio da ne može postići vjeru u sebe ni na minutu. Rekao sam, ako si mogao vjerovati u Djeda Mraza do osme godine, možeš vjerovati i u sebe bar pet minuta. Čuda se događaju svakodnevno. Pročitao sam nedavno da je neki čovjek živio 110 godina. Toliko je trajao, po mome mišljenju, na ovom prolaznom svijetu, a koliko je istinski živio, to znaju on i Bog. Ljudi često kažu – što ćeš, mora se živjeti. To je jedna od rijetkih stvari koja me može iznervirati. Život je najveći dar i grozno ga je svrstavati u takvu kategoriju. Život treba živjeti u punom smislu te riječi. Trošiti život i ne dozvoliti da on potroši nas. Živjeti svaki dan s vjerom i srećom u srcu znajući da može biti prvi, ali i posljednji u našem životu te svojim primjerom buditi tu vjeru u drugima da budu ono što istinski jesu dok postaju sve ono što mogu, sa svojom svrhom i ostavljajući svijet na neizbježnom kraju bar malo boljim mjestom. Život treba nadživjeti.