Luka je drago, poslušno dijete koje rijetko ima posebnih prohtjeva, a gotovo nikad ni na čemu ne inzistira. Karlo je razigran, zna biti prilično svojevoljan i mamu često ostavi osupnutu, bez odgovora na njegovo ponašanje.
Obojica će najesen u prvi razred. Karlova je mama zabrinuta kako će se njen svojeglavko snaći u novom režimu, s novim obavezama, a Lukini su prilično uvjereni da njihov mirni, dobri jedinac neće imati problema sa školom. No hoće li blagi Luka uistinu lakše prihvatiti školsku klupu od živahnog Karla?
– Moglo bi biti upravo suprotno.
Nemamo dovoljno informacija o toj dvojici dječaka, međutim izrazita poslušnost zna upućivati i na to da je dijete već u prvim godinama života odustalo od nekih svojih bazičnih potreba kako bi bilo prihvaćeno i voljeno.
Takva poslušnost za dijete nije dobra, znači da će roditeljima možda izvjesno vrijeme biti lakše s njim, ali tom djetetu u životu jednostavno neće biti dovoljno dobro. Ono može biti fizički zdravo i čilo, no cijeli će se život teško nositi s vlastitim emocijama i otežano ostvarivati kontakte s drugim ljudima, pratit će ga nemir, zabrinutost, nisko samopouzdanje.
Sve su te posljedice, nažalost, vrlo očekivane kada je roditelj u tim prvim godinama za dijete pretežito izvor osuda, povreda i straha umjesto povjerenja, sigurnosti i opuštenosti. Živahno dijete, koje iskazuje emocije u skladu s razvojnim fazama, pa i one koje nam se manje sviđaju poput bacanja po podu i sl., zapravo odrasta puno zdravije od mališana koji to zatomljuje.
I to je znanost dokazala – kaže Tomislav Kuljiš, terapeut, autor programa “Roditeljstvo 0-6” i utemeljitelj centra “Prirodno roditeljstvo”, pozivajući se na posljednje spoznaje i istraživanja o razvoju i “bildanju” ljudskog mozga. Sve ključno za osjećaj stabilnosti, mira i zadovoljstva u odrasloj dobi, ustanovila je znanost, “ugravira” se u mozak upravo u prve tri godine života.
Zdravi i tijelo i duša
Tijekom prve godine razvijaju se dijelovi mozga koji imaju nadzor nad fiziologijom i omogućuju uravnoteženost i zdravlje tijela i duše. Oko druge godine razvija se dio zadužen za emocionalnu i socijalnu inteligenciju, koji regulira nesvjesno, poput toga u koga ćemo se, recimo, zaljubljivati.
Na kraju se razvija i dio mozga zadužen za izvršne funkcije, o kojem ovisi koliko ćemo biti okretni, nadareni za poziciju vođe i rješavanje kompleksnih situacija te, dakako, pametni. Svi se rađaju praktički s istim potencijalom, a razliku čini kvaliteta privrženosti i ljubavi koje dijete dobije upravo u te tri spomenute godine.
Ta je razlika između zanemarivane i djece koje su prvim godinama primila odgovarajuću ljubav i skrb – pri čemu je ključna uloga majke – jasno vidljiva i na snimkama njihova mozga.
– Nažalost, desetljećima je prevladavao bihevioralni pristup, odgojne metode počivale su na razumu, logici, discipliniranju, kaznama i nagradama umjesto na dječjim emocijama – kaže T. Kuljiš.
– A djetetu je jedino važno da u tim prvim godinama ima ne dobru mamu, nego mamu koja je dobro, koja će biti topla, strpljiva i maksimalno mu posvećena. Hormoni koji izazivaju sreću i ugodu neophodni su za djetetov neurološki sustav, kad ih ima dovoljno, aktiviraju gene koji grade i preslaguju mozak tako da razvije pun potencijal. Ili, jednostavnije, sva pozitivna stanja kao sreća, sigurnost i povjerenje preduvjet su za cjelovit razvoj dječjeg mozga, što znači i pravilan razvoj osobnosti – tumači Kuljiš koji kaže da je na tatama da se u prvoj godini bebina života ponajprije pobrinu za to da mama bude dobro.
Stres nikog ne štedi
Dakako, mnoge obitelji nisu pošteđene stresova i ružnih događanja dok je dijete u toj osjetljivoj dobi. Nešto se u formiranju mozga dade nadoknaditi i do šeste godine, a u svim je fazama roditeljska ljubav ključna.
– To nikako ne znači odgoj bez granica. Naprotiv – upozorava naš sugovornik.
Posve je normalno da se mališan ljuti, protestira i inzistira. Na roditelju je da ostane nepokolebljiv, ali i da dopusti dječju tugu
– Dijete mora čuti ne, mora se suočiti s granicom preko koje nema dalje. Tako ono uči nositi se s time da postoje situacije od kojih mora odustati i stvari koje ne može dobiti te, što je najvažnije, kako se nositi s frustracijom. Posve je normalno da se mališan ljuti, protestira i inzistira. Na roditelju je da ostane nepokolebljiv, ali i da dopusti dječju tugu, da pusti dijete da se isplače, da ga tješi i bude uz njega dok ne izbaci frustraciju i ne vrati se u normalno stanje.
Nakon šeste godine života krive se rijeke teže vraćaju u pravi tok. Iako ništa nije nemoguće. Naš sugovornik preporučuje za početak dubok pogled u vlastitu unutrašnjost i rad na sebi.
Foto: Boris Ščitar/PIXSELL/VLM)
Moždana struktura zanemarene djece porozna je i rupičasta
Kod mališana koji su odrastali uz odgovarajuću potporu roditelja dio mozga zadužen za emocije veći je i deblji.
Dio mozga koji je zadužen za odnose s drugim ljudima, fiziologiju i izražavanje, odnosno upravljanje emocijama puno je veći od dijela zaduženog za inteligenciju, a razvija se tijekom prve, druge i treće godine čovječjeg života.
Potpuna, tijesna i ispunjena veza s majkom tijekom tog razdoblja razvija dječji mozak na njegov maksimalni kapacitet. U obrnutom slučaju, bebin mozak ne doseže puni potencijal, a moderni uređaji za snimanje mozga omogućuju da se to izučava još od sredine devedesetih godina. Kasnija istraživanja samo potvrđuju da su prve tri godine života ključne za tzv. emocionalnu inteligenciju.
- Dijelovi mozga zaduženi za emocionalnu inteligenciju kod djece koja su zanemarivana i povređivana ili samo jako strogo odgajana, izgledaju, slikovito rečeno, porozno i rahlo, kad da im djelići nedostaju. Kod djece koja su rasla u poticajnom okruženju moždana je struktura posve drugačija.
Primjerice, dio mozga koji se nalazi kod sljepoočice i koji je zadužen za regulaciju emocija, veći je i deblji nego kod zanemarivane djece - tumači T. Kuljiš.
U životu se ta razlika očituje vrlo jasno. Djeca koja su u prve tri godine odrastala uz adekvatnu potporu roditelja, prvenstveno majke, emocionalno su stabilna i lako izražavaju emocije i odnose s drugim ljudima, suosjećajna su i općenito društveno prihvatljivijeg ponašanja. Djeca iz druge skupine imaju preduvjete za sve suprotno od toga, a, nažalost, sklonija su i ovisnostima. U blažim oblicima to može biti ovisnost o šopingu ili hrani, recimo, a u težima o alkoholu i drogama.
>>Prve su godine djetetova života najvažnije! Evo što morate raditi za dobre 'temelje'
>>Razmišljam da udomimo psa, imam curicu od godinu dana. Je li to dobra ideja?