Tko u vrbi vidi samo lijepo drvo, ne može niti zamisliti da njezina kora u sebi krije brojne ljekovite sastojke koji su se nekad (a i danas u biljnoj medicini) uvelike koristili za ublažavanje bolova.
Vrba je stoljećima ljudima pružala olakšanje, pa su za pripravcima od njezine kore posezali još Sumerani, stari Egipćani i Asirci. I grčki liječnik Hipokrat u 5. st. pr. n. e. pisao je o gorkom prahu ekstrahiranom iz kore vrbe koji olakšava bolove i umanjuje groznicu. Ljekovitost vrbine kore nije prošla nezapaženo ni kod američkih Indijanaca, koji su poznati po svojoj saživljenosti s prirodom.
Korom vrbe liječili su indijanski vračevi pripadnike svojih plemena kad bi ih boljela glava, kad bi imali groznicu, bolove u mišićima, pa čak i kad bi ih "zgrabio" reumatizam. I starim je Rimljanima bio dobro poznat blagotvorni učinak vrbine kore, a njezin prah bio je neizostavan dio srednjovjekovnih apoteka. Iz iskustva svi su oni znali da kora vrbe djeluje protuupalno, snižava temperaturu i umanjuje bol. Pomaže kod bolesti praćenih povišenom temperaturom, grloboljom, glavoboljom, bolovima u zglobovima. Olakšava tegobe kod gihta, reume, upale jajnika.
Ukratko, kora vrbe bila je najstariji lijek za ublažavanje bolova i upala. Danas se zna da takva svoja svojstva duguje sastojku salicinu. Je li vam poznat taj naziv? Čitate li sastav lijekova koje pijete, odmah ćete povezati salicin s acetilsalicilnom kiselinom, djelatnom tvari današnjih lijekova protiv bolova.
No, od čajeva, tinktura i uvaraka od sušene i usitnjene kore vrbe do male bijele tablete dugačak je put. Brojni su znanstvenici pokušavali otkriti u čemu je tajna ljekovitosti vrbe. Bezbrojne su besane noći u svojim laboratorijima proveli mnogi učenjaci dok nisu otkrili da salicin vrbi daruje ljekovitost i da se sličan sastojak može proizvesti i kemijskim putem.
više na PLIVAzdravlje.hr