- Bilo nam je dovoljno da imamo za Čokolino, kruh i paštetu, mesne doručke. Uvijek je gitara išla s nama, to mi se čini da je danas iščeznulo. Mi smo svako ljetovanje provodili na stijenama uz more, uz gitaru i pjesmu. Bilo je to nevinije i opuštenije vrijeme od ovog danas gdje svak gleda samo materijalno i mladi se ne znaju iskreno veseliti, prisjeća se Zagrepčanka Ivana ljeta davne 1984. Tada je bila tinejdžerica.
Je li prije uistinu bilo bolje? To svatko mora reći za sebe, no činjenica je da često žalimo za minulim vremenima. Da ne bi sve ostalo samo na tome, vraćamo se 30-ak godina unatrag u ljeta 1980-ih kad je Hrvatska još bila u Jugoslaviji, kad se na more putovalo satima po starim cestama bez klime u autu, tko ga je imao, i kad se, baš kao i ove godine, vrijeme opako našalilo pa je i na prijelazu iz srpnja u kolovoz 1984. lijevalo kao iz kabla, a majka potpisnice ovih redaka u bolnicu je u Zagreb na porođaj stigla ogrnuta zimskim kaputom!
Priupitali smo par "preživjelih" iz 80-ih kako se oni prisjećaju ljeta 1984. i desetljeća koje je ostalo zabilježeno kao doba loših frizura. Naši su sugovornici željeli ostati samo na imenima.
- Veliki dio ljeta sam bila u Zagrebu, visila sam u kvartu s ekipom ili odlazila u grad poslije. Moji roditelji nisu imali vikendicu na moru pa sam ljetovala posvuda. Išla sam s raznim omladinskim organizacijama (na Lošinj, u Savudriju), ljetovala sam kod prijatelja mojih roditelja (na Zlarinu), kod prijateljice (Krk), a poslije sama s društvom. Zavoljela sam kampiranje pa sam s društvom kasnije dosta kampirala po cijeloj obali, od Savudrije u Istri do Plata podno Dubrovnika - ispričala nam je Ivana.
Davor je pak 80-ih stigao na studij u Zagreb i tada je prestao ići s roditeljima na more.
- Najradije sam ostajao doma i radio tulume dok su starci bili na moru. Navodno sam morao učiti i spremati ispite - šali se Davor.
Slušali su se Idoli, Električni Orgazam, Azra, Film, Šarlo Akrobata, Ekaterina Velika, Disciplina Kičme.
- Novi val jednom riječju, ali bilo je tu još ostataka iz sedamdesetih, Riblje Čorbe, Bijelog Dugmeta, Smaka i drugih produkata jugoslavenskog starog rocka za koji jedan moj prijatelj Nijemac tvrdi da je bio po kvaliteti odmah iza Engleza (Time, Pop Mašina, Yu-grupa, Porodična manufaktura hleba i Maya de Rado, Korni grupa ...
A od stranih, pitamo ga..
- Kraftwerk, Bowie, Black Uhuru, Linton Kwesi Johnson, Velvet Underground, dakle alternativni rock, reggae, strani novi val i to nakon što sam preživio infekciju simfo i progressive rockom čime su me inficirali u Varaždinskim Toplicama gdje sam odrastao. U osamdesetima sam došao studirati u ZG i dosta proširio glazbene vidike.
Amalija je pak ljetovala kod Primoštena (s roditeljima i rodbinom), sjeća se neponovljive Jadrije, odlazaka ekipe brodom...
- Kabine na kojoj smo 3/4 vrimena kartali remi u hladu ispod borića, a preostalih 1/4 ostalo bi za kupanje i mrvu sunčanja.
Slušao se, kaže, i Radio Zagreb ("Po vašem izboru" i "Stereorama za diskofile") i Radio Luxembourg (u sitne noćne sate).
- Nije bilo videa, MP3, iPada niti iPhonea, a odlična je bila stara Tosca i hrpa gramofonskih ploča kojima se pažljivo rukovalo - prisjeća se Amalija.
Za 80-e kažu da su bile godine najgore mode, no svjedoci smo kako se ta moda vraća.
Startasice, isprani traper i plastične sandale opet su hit, no tada djevojke, a danas žene nerado se prisjećaju svojih modnih izbora.
- Nosile smo obavezno šišmiš rukave i oko struka neki remen, natjecale se koja će imati ljepši. Sjećam se da je moj bio od bijele kože, sa smijehom nam priča poduzetnica Višnja.
Kaže kako je modni izbor bio - slab. Po traperice se i dalje išlo u Trst, a svaka modna zamisao najbolje se pretvarala od ideje do opipljive krpice u vještim rukama krojačica.
Nosilo se šareno, plastični nakit, a neki su oduvijek bili vjerni crnom.
- Sjećam se Mirele Holy dok je bila darkerica i dolazila povremeno pred Omladinski u dugim crnim plaštevima i nekakvim faraonskim pokrivalima za glavu, isto naravno crnim. Uvijek je bila napadno našminkana. Izgledala je kao "Crna kraljica je'n, dva, tri", kaže nam Ivana koja se osamdesetih 80-ih sjeća po Madonni, Princeu, Whamu, Cindy Lauper i puno drugih tada popluranih pjevača i bandova.
- U drugoj polovini 80-ih otkrila sam hard rock i metal pa sam 4 godine bila u toj supkulturi, iako sam slušala i muziku 70-ih i punk. U to vrijeme su se mlađi ljudi dosta opredjeljivali za supkulture pa smo tako u Omladinskom centru u Teslinoj zalazili mi metalci, pa punkeri, hašomani (ovi kaj su se furali na hippy pokret i slušali 70-e), poslije i hard koraši. Sjećam se kad su odlučili zatvoriti Omladinski (tamo je bio jedan klupski prostor u kojem se svaku vecer puštala drugačija glazba, ovisno o supkulturi), svi smo se okupili tamo. Metalci, punkeri, hipici, svi smo sjeli na pod, jedan od tadašnjih hipika je uzeo gitaru i počeli smo spontano pjevati "Let the sunshine in" (iz mjuzikla "Kosa").
Neću to nikada zaboraviti. Iako smo pripadali različitim skupinama, ipak smo se solidarizirali. Taj Omladinski je bio jedna zanimljiva koegzistencija u kojoj su se različitosti uvažavale.
U isto to vrijeme postojali su i rockabillyji i tzv. darkeri (koji su slušali Depeche Mode, Cure, Smithse itd.). Darkeri su zalazili u Jabuku gdje sam i ja redovito odlazila, pogotovo prije žešće metal faze. Rockabillyji i šminkeri su izlazili u Saloon - u to vrijeme jedino smo njih "prezirali". Poslije je Saloon postao i rock mjesto (Ruby Tuesday).
Što ste vi slušali, možete podijeliti s nama u komentarima, a u našoj galeriji prisjetiti se nekih od hitova iz 80-ih. Pojedine pjesme objavljene su 1984., druge nešto prije, ali svima im je zajedničko da ih se na radiopostajama nije moglo izbjeći.
Ja se sjecam krcatog Trpnja, svirke Drugog Nacina u kampu Gric, redovnih placa i dobrog zivota, kroz koji sam vozio par-nepar.....