'Krstit ćemo se jer smo sami odlučili da to želimo'

Nakon što su godinama usvajali biblijska učenja i primjenjivali ih u svojim životima, Lea Bušetinčan (16) i njezini prijatelji Klaudija (12), Sara Leona (14) i Andrej (16) Bedeković odlučili su da su konačno spremni za krštenje. Sutra će, okruženi svojom obitelji i s oko 6000 drugih vjernika, ući u veliki bazen i zaroniti, a iz njega će izići još spremniji i odlučniji da nastave način života koji su dosad vodili kao pripadnici Jehovinih svjedoka.

Zapisuje poruke u bilježnicu

U Hrvatskoj ih je oko 4000, od čega je njih pola iz Zagreba. Njihov se Bog zove Jehova, a Isus Krist im je jedan od najvećih životnih uzora – premda ne kao božanska osoba, već kao Božje dijete, što ga čini čovjekom. Biblija je knjiga na kojoj temelje svoje živote, i sve što u njoj piše, oni primjenjuju, i to do riječi. Ne slave svetu misu i nemaju standardna bogoslužja već sastanke na kojima čitaju iz Biblije i komentiraju te riječi.

Ne štuju kipove, slike i idole jer im to Biblija brani, a transfuziju krvi i presađivanje organa odbijaju zbog toga jer im ista ta knjiga nalaže da je njihova vlastita krv sveta, pa se od tuđe moraju uzdržavati. Sve što oni, kažu nam, zapravo žele, jest postupati po uzoru na Isusa Krista i živjeti životom dostojnim kršćana. A da taj život također uključuje propovijedanje svoje vjere na javnim mjestima, oni ne poriču, kao i ono u tuđim domovima. Naravno, uz dopuštenje onih na čija vrata pokucaju. Svoju su vjeru, objašnjavaju nam, uvijek spremni svjedočiti javno, stoga su i njihova krštenja javna, a događaju se na zajedničkim skupovima ili kongresima, poput onog koji se u zagrebačkoj Areni održava od danas pa do nedjelje poslijepodne.

Prije četiri godine održan je veliki globalni skup za kojeg je 15.000 Svjedoka zaposjelo Zagreb, a ovaj će vikend pristići vjernici iz cijele Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine i sudjelovati na trodnevnom događaju pod sloganom “Ljubav nikad ne prestaje” koje uključuje govore, kratke filmove, pjesmu i molitvu. Više od 400 volontera sudjelovalo je u organizaciji tog događaja koja je uključivala smještaj za posjetitelje u Studentskom domu “Stjepan Radić” te obližnjim hotelima i apartmanima, pripremu programa te gradnju pozornice, videopanela i posebne bine za prevoditelja na znakovni jezik. S tih će bina okupljeni moći slušati o tome kako ljubiti bližnjeg i svoju zajednicu, pokazati ljubav i u teškim okolnostima i kako odgojiti svoju djecu da tu ljubav dijele s njima i šire je dalje. Skupovi su besplatni za sve, a na njima može prisustvovati tko god želi.

Ovakvi su kongresi, objašnjava dvadesetogodišnja Dolores Vida, za Jehovine svjedoke vrhunac godine, a nakon njih osjećaju se ohrabreno u svom životnom putu i puni nove mudrosti. Tri je to dana, objašnjava, seminara o kršćanskoj ljubavi, prema sebi, bližnjem pa i neprijatelju.

– Sa sobom nosim čak i bilježnicu i papir i zapisujem sve one misli za koje mislim da bih ih trebala primijeniti u svom životu – dodaje njezina majka Nevenka Vida.

Jedan od najvažnijih dijelova kongresa su, dakako, krštenja, kroz koja će uz Leu, Klaudiju, Saru Leonu i Andreja proći još između 50 i 70 drugih sudionika kongresa. Ne krste se, ističu nam, bebe i mala djeca, već samo ljudi koji su samostalno odlučili da je vrijeme na taj za njih hrabar iskorak.

– Prije krštenja moramo vidjeti razumijemo li određene biblijske istine i želimo li doista po njima živjeti. Tek kad osjetimo da smo za to potpuno spremni pristupimo krštenju, a nakon toga postajemo još odlučniji da živimo po Božjoj riječi – objašnjava nam vidno sretna i uzbuđena šesnaestogodišnja Lea, a njezine riječi potvrđuje i ostala mladež koja će pristupiti krštenju.

Propovijedaju poput Isusa

– Nema tu neke razlike u odnosu na život prije krštenja, ali odsad će u nama postojati osjećaj odgovornosti prema načinu na koji vodimo svoj život – dodaje Lein vršnjak Andrej Bedeković. Njegovi roditelji su jako ponosni jer se, uz njega, sutra krsti još dvoje njihove djece.

– Ponosimo se što su oni to sami odlučili, a to će nas još više povezati kao obitelj – ističe majka Slađana Bedeković. I dok je krštenje za katolike obred kojim se dijete uključuje u Crkvu i postaje dio zajednice, jedan od Svjedoka Dejan Čikeš, inače regionalni kongresni predstavnik za medije, objašnjava nam da to u njihovu slučaju nije tako.

– Krštenje za našu vjersku zajednicu nije obred inicijacije, već otvaranje novog životnog poglavlja u kojem osjećamo veću odgovornost da živimo po onome što smo dosad učili i što propovijedamo – kaže Čikeš.

A njihova propovijedanja, kako na ulicama, trgovima, tržnicama i u parkovima tako i ona od vrata do vrata, još su jedna stvar po kojem se Jehovini svjedoci razlikuju od, primjerice, katolika. Za njih je to, objašnjava Čikeš, poput otiska prsta, dio njihove svakodnevice i neizostavan dio života upravo zato što na taj način žive onako kako piše u Bibliji.

– Vodimo se za praksom koju su provodili Isus Krist i njegovi apostoli u prvom stoljeću naše ere. Pri tome nam cilj nije pošto-poto omasoviti religijski pokret već želimo s ljudima razgovarati o poruci koju nastojimo prenijeti iz Biblije – objašnjava Dejan Čikeš pri tom se osvrnuvši na česte optužbe da Jehovini svjedoci znaju ljude povlačiti za rukav, mahati im “Stražarskom kulom”, nametati im svoja uvjerenja i dosađivati im dok ne odluče pustiti ih u svoj dom.

– To je upravo suprotno od svega onoga što na našim sastancima učimo članove kako propovijedati. Kaže li nam netko da nije zainteresiran, jednostavno se zahvalimo i odemo. Ne želimo nametati svoje mišljenje, no otvoreni smo za one koji žele slušati – objašnjava, dodavši pritom da svaka osoba mora za sebe donijeti odluku kako će štovati Boga i hoće li uopće vjerovati u njega. A poruka koju žele prenijeti, kažu nam organizatori kongresa, poruka je ljubavi koja nije rezervirana za pojedince, a to je ono što žele poručiti i na svojim kongresima.

Nema razloga za predrasude

Zbog svog se načina života, kažu, Svjedoci često susreću s kontroverzama i krivim pogledima, no za to, ističu, nema razloga. Unatoč različitostima u načinu života u odnosu na ostale građane, inzistiraju da su posve jednaki te da ne pokušavaju biti bolji ili namjerno drukčiji. Jednostavno, kažu, vole način na koji im Biblija prezentira da bi stvari trebale biti i promišljaju što i kako primijeniti na svoj život.

– Ljudi nas smatraju fanaticima i sektom, a mi to sigurno nismo niti želimo biti. Ljudi smo i građani kao i drugi, imamo poslove i obitelji – ističe Čikeš, a svoje je mišljenje htjela izraziti i uskoro krštena mladež.

– Volim izlaziti sa svojim prijateljima i slušati glazbu. Kongrese poput ovog danas doživljavam kao mjesto gdje upoznati nove prijatelje. Vodim život kao i svaki drugi tinejdžer i sretna sam što me vršnjaci ne doživljavaju nimalo drukčije zato što sam Svjedok – kaže Lea.