Kupa je ovdje kao Amazona, turistički vodiči su klinci, a u restoranima prave više od 100 vrsta štrudli

Što novo izmisliti, koji proizvod ponuditi namjerniku i kako privući više gostiju? Posve je jasno, ako je na jednom brijegu seoska kuća za odmor, na drugom morate imati restoran ili vilu s bazenom. A onda već trebate imati domaćeg sira, vrhunskog vina, meda ili janjaca. Pa će svi u uslužnim djelatnostima imati više kupaca. Dapače, stvaraju se uvjeti da susjeda proda jaja koje je kokica netom prije snijela u susjednom OPG-u. Brzo su ovdje u Ozlju svi naučili da treba nešto novo smisliti i napraviti. Ne baš glavom kroz zid, ali s puno želje i ljubavi prema svom kraju kako bi ga najbolje predstavili.

Boris Golovrški u svoje slobodno vrijeme vozi goste čamcem po Kupi. Kad je doživite tako neće vam više pasti na pamet ići tamo gdje je mondeno, već ovdje gdje je sjajno, a netaknuto. Svježe, zeleno i kao nekad u Ozlju. Bili smo na otvorenju nove marine u Ozlju, a prvim, upravo registriranim ozaljskim čamcem zaplovili smo Kupom. Svaki početak je težak. Ideja je ponudu i turistički formalizirati i marinu smjestiti na drugu obalu, bližu gradskom središtu. Kanuiranje je vrlo popularan način aktivnog života i odmora. Bike&boat, ima li bolje? S mirisnim ružama u pristaništu koje je Boris netom ubrao. Nismo uopće znali da Kupa ovdje ima svoje meandre i rukavce. Pa to je već pomalo kao Amazona.

Ljepota o kakvoj svijet samo sanja

Ipak, da bi bio najbolji ili barem dovoljno dobar, danas nije dostatno imati rijeku i dvorac, pa ni onaj Zrinskih i Frankopana uklesan u stijenu iznad Kupe. Moraš imati priču, pa makar i onu koja će tek biti ispričana. Ne može se sve odjednom preokrenuti. Dalek je put do turističke titule. Malih mjesta u Austriji ili Njemačkoj kojima zavidimo ima u izobilju. Oni su kontinentalni turizam stvorili ni iz čega. Sada moramo i mi iz nečega. A imamo ljepotu kakvu svijet sanja. S prvim turističkim vlakom “Rumobil” preklani je u Ozalj iz Zagreba stigao tek jedan biciklist. Danas ih samo vikendom stotinjak dođe vidjeti Ozalj. Kada je nedavno stigao vlak pun turista, dočekala ih je gradonačelnica osobno. Bez puno pompe dijelila je turističke karte Ozlja. Turisti nisu ni znali tko je ona. Svakog ponaosob upućivala je: “Ovuda je za kupalište, a tamo idete na naš Lović.” Na naš upit: “A vi ste i vodič?” gradonačelnica Lipšinić dobacila je s osmijehom: “Pa i to mi je posao.” Nije lako zagrepsti u turizam. Pogotovo danas jer se još uvijek sve čini dalekim i nedostižnim.

Ozalj je jedini grad u Hrvatskoj, a možda i šire, koji ima i male turističke vodiče. Kada dođe ekskurzija đaka, po Ozlju ih vodi njihov vršnjak s licencijom dječjeg turističkog vodiča. Projekt je to koji je osmislila i realizirala Sana Vitas, još jedna zaljubljenica u Ozalj. A takvih je puno. Pa i onih koji su porijeklom iz ovog kraja. Pohodio ga je nedavno i poznati glumac i turist John Malkovich. I obišao selo svojih predaka. Kako bi to bila dobra biciklistička tura, Malkovicheva. Išla bi iz Ozlja prema Loviću Prekriškom. Tamo veliki naš književnik Davorin Trstenjak nije mogao da ne zapiše: “Tko nije bio ovdje, taj se nije nagledao hrvatske ljepote.” Gradonačelnica Gordana Lipšinić dodaje da vidi golemi potencijal povezivanjem područja rijeke Dobre i Kupe, s gastronomskim potencijalom vinskog i gorskog krajolika na padinama Žumberka. Razvija se cestovni, ali i brdski biciklizam. Uz novi most preko Kupe koji se upravo gradi, ostat će stari koji će biti namijenjen za biciklistički promet. A od tog mjesta, od Gornjeg Pokupja do Ozlja, sagradit će se biciklistička staza duga devet kilometara. Priprema se i licenciranje restorana i malih smještajnih objekata za bike&bed uslugu. U Ozlju su ponosni i na svoju sugrađanku slikaricu Slavu Raškaj, a nju, odnosno glumicu koja je utjelovljuje, možete vrlo često sresti i uživo. Tu je svakako i Zavičajni muzej i dvor Zrinskih i Frankopana koji je adut Ozlja i danas.

Odmor u prirodi i staroj kućici

Sveta Gera ili, kako je Slovenci zovu – Trdinov vrh, također je dio područja grada Ozlja. A i to su velika prostranstva našeg drugog Gorskog kotara – Žumberka. Između Kupe i tog gorskog kraja nalazi se mnogo toga. A to već morate istražiti na biciklu. Električnom ili običnom. Prvo će vam zapeti za oko brojni talijanski bunkeri zaostali još iz prošlog rata koji se također planiraju obnoviti i staviti u turističku funkciju. Ima ih mnogo uz željezničku prugu koja ide uz Kupu od Karlovca preko Ozlja do Metlike u Sloveniji. Cikloturistička ponuda baš takvim detaljima dobiva na vrijednosti. Jedna je mještanka u Ozalj donijela i titulu najuzornije seoske žene. Nismo mogli ne navratiti u Vivodinu do Melite Vrbanek, mame, seoske žene, vinarke i svega što se na imanju mora biti. Melita nas je zaista šarmirala. Bila je milina kušati vino i razgledati gospodarstvo koje vrijedno stvara sa svojim suprugom Zdenkom. Novi objekt koji rade pod motom “Piti umjereno, piti bolje” nudit će smještaj za veći broj gostiju, ali i uređenu kušaonicu vina. Odličan početak na vinskoj, ali i brdskoj bike turi. A slatki sauvignon svakako kušajte ili bar pomirišite. Jer nije lako doći do Sv. Gere na 1178 metara nad morem. A tek ste u Vivodini i mora se još proći kroz brojna sela velebnog, ali i napuštenog Žumberka.

A on sada ima svoju cikloturističku cijenu, i turističku i svaku drugu. Tražen je mir, stara kuća ili čeka na osami. Šumu i svježi i čisti zrak sada najednom svi hoće. Prema Radatovićima, predzadnjem žumberačkom selu, može se lijevo za Kašt. Neka vas ne zbuni, nekoliko ćete puta prijeći državnu hrvatsko-slovensku granicu, ali ovdje je to normalno da se probijete do Denisa Balića i njegova meda, odnosno OPG-a “Pčelarstvo Balić”. Kušati med i, još bolje, sudjelovati u nastajanju medarskih proizvoda. Na primjer bagremova meda. Zašto ne? S bicikla na med. Taman da se prikupi još malo energije za osvajanje okolnih vrhova. A usput se može nešto i naučiti, primjerice da pčele prvih šest dana života rade u košnici, potom grade saće i čuvaju košnicu. Već u dvadesetom danu života postaju letačice, odnosno sabiračice. Njihov životni vijek traje oko šezdeset dana. Sada je puna sezona, a već kapa i prvi med s livada. Ova je godina prekrasna, puna cvijeća i šumskog bilja koje je u punom cvatu.

Od Kašta do Radatovića ima devet kilometara asfaltnog puta. Do Sv. Gere, najvišeg vrha Žumberka, još sedam po dobrom makadamskom putu. Zadnje su selo Sekulići. Često to sve izgleda sablasno, ali ipak se ta stara zdanja i njihovi stanovnici ne daju samo tako. Baš ovih dana mnogi su ih se sjetili. Postali su atraktivni za posjećivanje u vrijeme korone. Koliko ćete se zabuljiti u neku staru kuću koja se jedva drži, toliko će vas zapanjiti i novo-staro izdanje uređenog imanja. Sa stilom i odmjereno. Tu ne treba mnogo priče, sela je sama pišu. Na vrhu Svete Gere nalaze se dvije crkvice i toranj RTV Slovenije. U Parku prirode Žumberak već imaju električne bicikle koji se mogu unajmiti u centru Budinjak. No park se želi približiti i posjetiteljima iz Sošica, ali i Ozlja. Uređuje se niz objekata koji će biti na usluzi i otvoriti prilaze parku za kvalitetnije posjećivanje. Postavljeno je mnogo oznaka i druge signalizacije, pa i biciklističke, kojima se ističu mjesta na Žumberku koja vrijedi obići, poput kanjona rijeke Slapnice i slapa Brisalo.

U Vrhovcu nadomak Ozlja na vinskoj cesti nalazi se stilski OPG Čulig. Ankica i Stjepan Čulig kopaju vinograd i poslužuju goste. Rade sok od aronije, grade dječje igralište, bazen i novi vinski podrum. Imaju nekoliko terasa i soba za goste, a razvili su i sjajan restoran u kojem se može pojesti sve što se jede na selu. A bogme i popiti crni cabernet sauvignon ili muškat žuti, kao i graševinu koja je posebna zbog povišenog položaja vinogorja iznad aglomeracija Kupe i Dobre. Stjepan Čulig stvorio je kult ovdašnjih vinara, a predsjednik je i vinske udruge Ozlja i Vivodine. Tu su se rodile i mnoge turističke i razvojne ideje Ozlja. Tako je na netom održanom skupu stvorena “Kupa destinacija”. Bio je tu i jedan od prvih susreta članova nove Turističke zajednice područja Kupe koju uz grad Ozalj čine i općine Ribnik, Kamanje, Žakanje, Draganići i Lasinja. U Plepelić dvoru, tj. kuriji i ljetnikovcu Zrinskih, provodi se zanimljiv projekt koji istražuje genetsko podrijetlo ozaljskih sorti vina. Domagoj Stupić tako je uvidom u svjetski registar vinove loze otkrio da čak sedam sorti loze ne postoji nigdje na svijetu osim u Ozlju. Već je posađeno dvjestotinjak takvih trsova koji bi mogli biti novi zaštitni znak ovog vinskog kraja.

Posebna biciklistička priča nastala je uz štrudle poznatog restorana “Žganjer” u Jaškovu. “Znate li da imamo sto vrsta štrudli?”, zaskočila nas je menadžerica Lidija Žganjer Gržetić. Prva pak ambasadorica štrudle, teta Marica, rado će vam pokazati kako se priprema ova domaća slastica. Štrudla se čak radi od meda, šumskog bilja poput lavande ili bučina brašna.

Guinnessova štrudla

Inače, Jaškovo je poznato po Guinnessovoj štrudli od jabuka koja je bila duga 1479 metara. Već je ovo bila ideja i pol da nastane biciklistička ruta koja uz rijeku Dobru kruži uz priču o štrudli. Sve dok se nakon pedaliranja od dvadesetak kilometara ne vratite na desert ili ručak.

Da ne biste zaboravili da ste u plemićkom kraju, čeka vas i torta Katarine Zrinski. Vrlo kalorična i slasna. Slučajno je otkriven recept za koji zaslužna povjesničarka Zdenka Stupić. S harmonijom 30 sastojaka prava je barokna poslastica. Presjek od dvanaest slojeva isti je kao i u 17. stoljeću, a kao nekad plemići, danas je rado jedu biciklisti. Štrudlina bike ruta namijenjena je svima koji žele napraviti đir biciklom, a ne umoriti se previše jer je staza lagana.

Kreće se prema Grdunu cestom do mlina koja tu skreće lijevo i spušta se do rijeke Dobre. Nastavlja se prelaskom preko mosta s kojeg se pruža lijep pogled na slap i dolinu Dobre. Na drugoj strani rijeke skreće se lijevo u šumoviti dio desnog toka Dobre. Tu je niz vikendica, a slijedi naselje Priselci. U svako godišnje doba ili dana ovuda ćete zaista uživati. Dodir s Dobrom je fantastičan. Ona se ovuda pomalo lijeno provlači između polja i brežuljaka koje dijeli ruta. Osim Dobre, ide se i uz Kupu. Vide se stare tradicijske kuće i domaće životinje. Prolazi se i kroz polja pšenice i kukuruza te bukove šume. Sve je puno zelenila, a čari netaknute prirode ovdje se osjete kao rijetko gdje. Tu je i novo biciklističko odmorište koje su izgradili Karlovačka županija i grad Ozalj. Slijedi prema želji kušanje domaćih proizvoda od buče ili oraha u poznatom OPG-u Kovač. Nakon vožnje, red je za delicije. Restoran “Žganjer” s velikom gastronomskom tradicijom odličan je izbor. Možete doći i na “Štrudla fest” koji se održava u rujnu svake godine.

Nije problem ni ako nemate bicikl jer možete ga unajmiti, kako električni tako i dječji ili MTB. Tu je moderan i funkcionalan “self service” pa bicikl možete provjeriti prije vožnje, pa i napumpati gume. Ili jednostavno doći bajkom na “Štrudla by bike”.