Lošinj mi je bio otkriće!
Idealan za sjesti, odmoriti se, uživati u miru. To je sve "leggiero". Nema strke, nema gužve. Lijepi kafići, odlični restorani, svi sa smiješkom. Šećem se rivom kad s jednog od brodova, koketnim glasom, podbočene ruke na boku, mlada crnka s palube broda govori turistu pokraj mene.
Pognuo je glavu
– Gospodine, jeste li za jedan kratki izlet?
On se trznuo, u čudu pogledao u nju, pa u mene, pa vratio pogled ispred sebe u suprugu koja je nekoliko metara ispred njega gurala dječja kolica. Nije odgovorio ništa, samo je pognuo glavu i produžio dalje. Bilo je čudno, ostao je u zraku taj poziv na "izlet". Je l' mislila na izvanbračni izlet? Ili do Suska i Ilovika? Vjerojatno ovo drugo, ali nije tako zvučalo. Treba privući gosta, makar i maznim glasom...
Šalu na stranu, da je turist znao kakvi su ovdje pomorci, bez razmišljanja bi ukrcao i ženu i dijete na brod.
Adut domaćina
– Lošinj je otvoren grad, on diše sa svima onima koji dođu. Tako je oduvijek, imali smo pomorce po svim morima i oceanima, plovili su još u 15. stoljeću po svijetu, a iz našeg mjesta su poznati i traženi kapetani bili u 18. i 19. stoljeću.
Pazite, kapetani, ne neki članovi posade – ponosno mi govore domaći te kao adut u toj priči spominju sugrađanina Nedjeljka Škapula koji je kao zapovjednik norveškog broda spasio brod za vrijeme tsunamija u Japanu prije četiri godine. Bio je to herojski pothvat!
>>Srednjoeuropsko staro zimovalište ne natječe se s party destinacijama
>>U oazu bogatih i slavnih, stariju od stoljeća i pol, potajno je dolazio čak i 'crveni' Lenjin