Magija Ramira Bujasa kao ona Copperfieldova

Kad sam 80-ih godina počela studij na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu profesor Zoran Bujas upravo je otišao u mirovinu, a njegov otac Ramiro - utemeljitelj zagrebačkog studija psihologije - za nas mlade buduće psihologe bio je samo legenda. Svi mi klinci dobro smo znali da su Zoranove zasluge za studij velike. Znala sam također da su psihologijska statistika i eksperimentalna psihologija naslijeđe Zoranova oca, ali sve ovo vrijeme nisam imala pojma da on nije bio visokoparna i znanstveno isključiva osoba.

Renesansni čovjek

“Ramiro je bio iznimno obrazovana, topla osoba široke duše, empatičan, kreativan, a volio je i žensko društvo”, kaže mi prof. dr. Vladimir Kolesarić, umirovljeni profesor Osjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, pojašnjavajući: “Bio je jedan od onih renesansnih ljudi koji nije ostavio puno pisanog traga premda je bio znanstvenik koji je napravio iznimno mnogo za psihologiju u Hrvatskoj.” Osim studija psihologije utemeljene na znanosti, a prije toga i laboratorija eksperimentalne psihologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1920.), Ramiro Bujas osnovao je 1953. Jugoslavensko društvo psihologa, a ubrzo i sekcije po republikama tako da su hrvatski psiholozi dobili svoje udruženje. “Ramirova je velika zasluga i teška borba s klerikalnom filozofijom psihologije prije 2. svjetskog rata”, napominje Kolesarić dotičući se tako posredno i aktualnog hrvatskog “klerikalnog” trenutka. “Psihologija, zadnja koja se otrgla iz krila filozofije, proglašena je za najpropulzivniju znanost 20. stoljeća, a Ramiro Bujas inaugurirao je upravo takvu psihologiju, koja je ušla u sve pore života. Zbog toga danas imamo 3000 psihologa u zemlji”, kaže profesor Kolesarić o Ramiru Bujasu, a vrlo slično o njemu se izrazila i naša poznata psihologinja Mirjana Krizmanić, zadovoljna što se netko sjetio uvrstiti ga, makar i u proizvoljnom novinskom izboru, među velike Hrvate. Za vrijeme njezina studija, Ramiro Bujas već je bio u mirovini, ali viđala ga je na fakultetu i nekoliko su puta razgovarali. Taj “srdačni, dragi gospodin”, kako ga je opisala, ostavio je na nju neizbrisiv dojam. Mirjana Krizmanić naglašava: “Ramiro je silno želio da naša struka bude korisna u praksi.” Recimo, većina psihologa danas nije ni čula za sugestivnu analgeziju, njegovu metodu kojom je postizao stanje bezbolnosti isključivo sugestijom i u budnom stanju, a metoda je uspješno primjenjivana na rodiljama u zagrebačkoj bolnici Sv. Duh. Uza sve, ističe profesorica Krizmanić, “držao je čarobna, šarmantna predavanja”. Doista, njegova su javna predavanja prije Drugog svjetskog rata u Pučkom učilištu, na budućoj lokaciji kultne kinoteke, bila toliko posjećena da ih je morao ponavljati. Ali kasnije, na zagrebačkom studiju, za populacijsku su psihologiju izgubljena cijela desetljeća. Tek posljednjih godina Odsjek ponovno propagira psihologiju i kao pomagačku struku. “Do rata nismo izlazili s fakulteta. A onda, čak je i Kolesarić s katedre za eksperimentalnu psihologiju radio sa stradalnicima, i to jako dobro”, prisjeća se Krizmanić. Ramiro Bujas na svojim je predavanjima izvodio eksperimente nalik magiji jednog Davida Copperfielda. Na jedno javno predavanje o parapsihologiji pozvao je rašljare. Na pozornici je na veliki stol postavio nekoliko zdjela s vodom i nekoliko praznih zdjela. Prekrio je potom stol sa zdjelama, a onda zamolio rašljare da otkriju gdje ima vodee. Bujas je prilikom prekrivanja stola, da se ne primijeti, izmijenio položaje zdjela s vodom. Što se tada desilo rašljarima nije teško pogoditi. Kad je jednom prilikom u Zagreb stigao poznati astrolog, Ramiro je rekao studentima psihologije, kojih je u tadašnjim generacijama bilo tridesetak, kako je zamolio astrologa da na temelju njihovih podataka iz studentskih dosjea napravi horoskope za svakoga od njih. Potom su im ti horoskopi podijeljeni u zatvorenim kuvertama s navedenim imenom i prezimenom. Svaki je student pročitao svoj horoskop i ocijenio koliko ih “pogađa” na skali od jedan do pet. Samo je jedan student horoskop ocijenio trojkom, dok su sve ostale ocjene bile četvorke i petice. A svi su imali jednak horoskop! Ramiro Bujas rođen je 1879. u Budvi. Studirao je slavistiku i lingvistiku u Grazu, psihologiju zapravo nikad, premda je objavljeno da je učio od poznatog psihologa Alexiousa Meinonga.

Umirovljen politički

Objavio je mnogo rasprava u području slavistike, povijesti, arheologije, povijesti umjetnosti i speleologije, pokrenuo je časopis Acta Instituti Psyhologici Universitatis Zagrabiensis koji izlazi i danas. Prije nego što je stigao u Zagreb, službovao je kao srednjoškolski profesor u Zadru i u Velikoj realki u Splitu od 1907. do 1914. Zato si mislim: ako su mu gimnazijska predavanja bila zanimljiva kao ona javna, blago ondašnjim gimnazijalcima. Umirovljen je prerano, “politički”, nije posve jasno kad: ili tijekom NDH ili odmah poslije rata, za komunističke vlasti. Za njegovu priču, međutim, nije bitno koji je podatak točan, jer Ramiro je bio isti u svim režimima, i nijedan ga nije volio. Za njega je postojala samo jedna, znanstvena istina, a lako je pretpostaviti kako to mnogima nije odgovaralo. Ramiro Bujas upozorio je prije gotovo cijelog stoljeća da je “glavni faktor napretka nekog naroda racionalno iskorištenje narodnih psihičkih sila”. Umro je 1959., i očito do danas ostao neshvaćen.