Male doze Aspirina dobre su za liječenje ovih bolesti...

Felix Hoffman htio je pomoći ocu, a napravio je pravu revoluciju u farmaceutskoj industriji. Mladi kemičar nije više mogao gledati oca koji je bolovao od reumatizma kako se muči dok pije salicilatnu kiselinu. Iako je potkraj 19. stoljeća to bio jedini pripravak koji je učinkovito ublažavao bol, bio je odvratna okusa te je izazivao niz nuspojava, poput gastritisa i mučnine. Stoga je Hoffman dugo vremena pokušavao naći rješenje, da bi 1897. konačno uspio sintetizirati kemijski stabilnu i čistu acetilsalicilatnu kiselinu, danas poznatu kao – Aspirin.

Ove godine taj poznati lijek slavi 120. obljetnicu postojanja, što ga čini jednim od najdugovječnijih u povijesti. Njegov je rođendan tvrtka Bayer, koja ga je zaštitila, proslavila i u Zagrebu, gdje je predstavila razvoj Aspirina kroz povijest.

Nalazi se i u muzeju

Sve je počelo još 400. godine prije nove ere kada je Hipokrat govorio o korištenju listova vrbe za ublažavanje bolova. No trebalo je proći više od 2000 godina dok profesor farmacije Johann Buchner 1828. nije iz kore vrbe ekstrahirao gorku žućkastu tvar koju je nazvao salicin, prema latinskom nazivu za vrbu “salix“. Deset godina poslije, na sveučilištu Sorbonne u Parizu od salicina je dobivena salicilatna kiselina koja se u drugoj polovici 19. stoljeća već naveliko propisivala, unatoč svim negativnim nuspojavama koje su mučile i Hoffmanova oca.

Tada je na scenu stupio taj mladi kemičar koji se u povijesti pamti kao otac Aspirina. U trenutku kada ga je uspio proizvesti, bio je zaposlen u Bayerovu laboratoriju u Wuppertalu u Njemačkoj. Danas velika globalna kemijska i farmaceutska kompanija tada se bavila kemijskom industrijom i proizvodnjom boja, a Aspirin je u Carskom patentnom uredu u Berlinu registrirala 1899. godine. Od tada je Aspirin postao jedan od najpoznatijih lijekova za ublažavanje bolova, a procjenjuje se da je do danas potrošeno trilijun tableta Bayerova Aspirina. U današnje vrijeme uzima ga milijun ljudi dnevno, odnosno troši se 50.000 tona tog lijeka godišnje. Danas se aspirin proizvodi u Bayerovoj tvornici u Bitterfeldu, koja je u pogon puštena 1992. godine, a tamo se svake minute proizvede 6000 tableta.

Također, Aspirin je i dalje predmet brojnih istraživanja pa je tako samo prošle godine bio tema više od 1900 objavljenih znanstvenih radova. Koliko je popularan, dokazuje i činjenica da je 1991. završio u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najprodavaniji lijek protiv bolova u svijeta, nalazi se u Nacionalnom muzeju američke povijesti Instituta Smithsonian, a može ga se naći i na popisu esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije. Također, može se pohvaliti i da je putovao na Mjesec. Nalazio se, naime, u kutiji za prvu pomoć koju su astronauti 1969. godine ponijeli u Apollu 11.

– Ne čudi popularnost Aspirina ako se uzme u obzir da je analgetik, što znači da ublažava bol, antipiretik što znači da smanjuje tjelesnu temperaturu te antiupalni lijek. U početku se prodavao u obliku praška, i to u malenim papirnatim vrećicama po 500 miligrama – objasnila je na predavanju o Aspirinu magistra farmacije Emilija Horvat, koja radi kao ljekarnica u Gradskoj ljekarni Zagreb. Dodala je i kako je danas Aspirin puno moderniji lijek, a na tržištu je više vrsta, poput popularnih Aspirin + C šumećih tableta. Tu su i Aspirin Complex te Aspirin Forte.

Dobitnik Nobelove nagrade

Iako većina u ljekarnu po ovaj lijek trči kada ih uhvati prehlada ili gripa, tijekom svih desetljeća postojanja, Aspirin se pokazao učinkovitim i u drugim terapijama. Tako je za mnoge od životne važnosti jer se u malim dozama koristi za sekundarnu prevenciju srčanog i moždanog udara.

– Već u prvim reklamama kojim se promovirao Aspirin pisalo je da ne šteti srcu, za razliku od mnogih drugih tadašnjih lijekova. No, poslije se ispostavilo ne samo da ne šteti nego i da pomaže – rekao je doktor medicine Darko Počanić, kardiolog u KB-a Merkur, koji je objasnio kako se acetilsalicilatna kiselina tijekom povijesti koristila u liječenju kardiovaskularnih bolesti. Već je, naime, 50-ih godina prošlog stoljeća uočeno da je među pacijentima koji su uzimali aspirin za liječenje boli broj srčanih udara bio znatno manji. O kakvom je djelovanju Aspirina zapravo riječ, prvi je objasnio britanski farmakolog Sir John Vane. On je objasnio protuupalna svojstva acetilsalicilatne kiseline, za što je 1982. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu ili fiziologiju. No, otkriveno je i da mala doza Aspirina blokira agregaciju trombocita, odnosno njihovu sposobnost sljepljivanja u ugruške.

– Stoga je 1985. odobreno da se male doze Aspirina po uputi liječnika propisuju osobama koje su već preživjele srčani ili moždani udar. Cilj je spriječiti ponovno stvaranje krvnih ugrušaka, no treba biti oprezan jer se onda kod tih osoba krv puno teže zgrušava te je važno da prekinu terapiju ako, primjerice, idu na operaciju kako ne bi izgubili previše krvi – objasnio je Darko Počanić te dodao kako još nije dopušteno propisivati Aspirin u primarnoj prevenciji, no i to bi moglo biti u budućnosti.