Svoje prve korake Sandra Pavlović iz Zagreba napravila je uz psa. Kad se počela baviti agilityjem, imala je podršku svoje obitelji. No, sjeća se i da je suprugova mama često znala reći: Sandra, daj odrasti! Nije ju poslušala, a onda je došao i prvi hrvatski ovčar.
– Kako se obitelj povećala, bilo je tu troje djece, trebala sam manjeg psa koji će se prilagoditi životu u stanu – priča Sandra i dodaje kako joj je u odluci pomogla Tanja Janeš, vlasnica Miške.
Lako se prilagođava
– Znala sam što hrvatski ovčar može, a Tanja me je uvjerila da bez problema živi u stanu – prisjeća se. Bila je veljača, Sandra se s kćerkom Anom, koja je tada imala četiri i pol godine, uputila u Slavonski Brod. Među četiri štruce Ana je odabrala ženkicu Nalu (Lu Slavonski Brod). Bila joj je najmilija. Istog dana dovele su je u Zagreb, a supruga Anđelka Sandra je telefonom obavijestila da imaju novog psa. Rekao je samo, kaže Sandra, kako ću znati da mi se pas veseli kad nema repa. Nala je bila toliko mala da mu je stala u šaku. A kako je rasla, i rep je bio dovoljno velik da može njime mahati. Od prvog dana osvojila je cijelu obitelj, a ubrzo je počela trenirati i agility.
>>Fu-rin-ka-zan napada poput vatre i nepobjediv je poput planine
– Stalno smo na natjecanjima, a europska prvenstva su svake godine na našem rasporedu. Prije dvije godine bile smo i na Svjetskom prvenstvu – kaže Sandra, koja s Nalom i ove godine brani hrvatske boje.
Posebna veza
Iako je cijela obitelj ponosna na uspjehe mame i kujice Nale, kći Ana, sada učenica 6. razreda osnovne škole, u tome sudjeluje na poseban način. Kad je prošle godine Nala imala štence, Ana je postala ponosna vlasnica svoje hrvatske ovčarke Berde. Od pet Nalinih štenaca samo su dva ostala u Hrvatskoj, a svi se bave agilityjem. Sada imaju 18 mjeseci i neki su već bili i na službenim natjecanjima. Ana i Berda zajedno su prošle tečajeve poslušnosti i agilityja, a za njihovu vezu dovoljna je samo jedna riječ - ljubav. I ne zna se tko koga više voli.
>>Miška je pola moje duše, najbolje što mi se dogodilo u životu
– Sestri i bratu ljubimci su kompjutori, a meni je Berda – kaže Ana. Uz svoju ljubimicu sve radi, svira gitaru, čita lektiru i uči za školu. U svemu postiže odlične uspjehe i još ima vremena i za prijatelje. Mama Sandra ne skriva zadovoljstvo što u agilityju ima i nasljednicu. A kako to mama i kći rade, pokazat će na 2. radnom prvenstvu hrvatskih ovčara, koje će se održati od 16. do 18. studenoga u Zagrebu.
>>Bella je stvorena za ovčarenje, a život uz nju pun je ljubavi i veselja
Puno sreće na predstojećem prvenstvu uz malu primjedbu - hrvatski ovčar ipak nije za stan, to jednostavno nije kućna pasmina.....