Međunarodni dan svjesnosti o mucanju (International Stuttering Awareness Day (ISAD)) prvi puta se obilježio 1998. godine na inicijativu tri svjetske udruge: European League of Stuttering Associations (ELSA), International Fluency Association (IFA) i International Stuttering Association (ISA). Od tada se diljem svijeta obilježava svake godine kako bi se povećala svjesnost populacije o samom mucanju, kao i o osobama koje mucaju. Nacionalne udruge ili logopedska društva taj dan organiziraju različita javna predavanja i/ili edukacije o mucanju. U svemu aktivno sudjeluju i osobe koje mucaju. Vrlo često u takvim aktivnostima sudjeluju i osobe iz javnog života koje i same mucaju.
Ove godine Odsjek za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Gradski ured za zdravstvo i Hrvatsko logopedsko društvo povodom obilježavanja Međunarodnog dana o svjesnosti mucanja organiziraju simpozij „Otvoreno o mucanju“ koji će se održati 22. listopada, 2019. na Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj (dvorana Mljet).
Unatoč desetljećima istraživanja, ne postoji jedinstven odgovor na pitanje o uzroku mucanja, ali se mnogo zna o čimbenicima u području genetike, neurofiziologije, dječjeg razvoja i obiteljske dinamike koji doprinose nastanku mucanja. Ono se najčešće javlja u predškolskoj dobi, te 5% sve djece prolazi kroz razdoblje mucanja u trajanju od najmanje šest mjeseci. Do kasnog djetinjstva kod tri četvrtine djece mucanje će se povući, kod neke djece uz pravovremeno savjetovanje roditelja i odgojitelja (indirektna logopedska terpija) može doći do spontanog oporavka, a kod neke djece je potrebna direktna logopedska terapija. Kod 1% djece mucanje ostaje dugotrajni problem. Poznato je da se mucanje javlja tri do četiri puta češće kod muškog spola.
Mucanje je fenomen koji se smatra lako uočljivim i moglo bi se reći da „svi znaju što je mucanje“. No, čim zagrebemo ispod površine, mucanje postaje slojevita pojava koju nije jednostavno definirati – što je slikovito prikazao i Sheehan (1970) usporedbom mucanja sa santom leda, čiji je tek mali dio vidljiv iznad površine vode, a sve ono ostalo, naizgled nevidljivo, nalazi se ispod. Upravo sve to što se nalazi „ispod“, čini mucanje složenim poremećajem.
Sukladno usporedbi mucanja sa santom leda, emocije su sastavni dio onoga što ne vidimo na površini, nisu toliko uočljive, ali mogu poprimiti velike razmjere – pa čak postati i veći hendikep od samog mucanja. Vrste emocija (koje se obično vežu uz jače mucanje) dijele se s obzirom na sam događaj mucanja, odnosno na emocije koje se javljaju prije, za vrijeme i nakon mucanja. Prije mucanja mogu se javiti strah, strepnja, anksioznost i panika, zatim osjećaj praznine, zarobljenosti, panika i frustracija za vrijeme mucanja te posramljenost, poniženje, ljutnja i gnjev nakon mucanja. Osobe koje mucaju, pod utjecajem ponovljenih emocionalnih reakcija prije, za vrijeme i nakon mucanja, razviju mehanizme izbjegavanja istih, poput izbjegavanja situacija koje zahtijevaju govor, suzdržavanja od govora, maskiranja mucanja nekim drugim ponašanjima, izbjegavanja pogleda i slično. Neki mogu razviti strah od specifičnih situacija, od kojih su mnoge iz svakodnevnog života, poput telefonskog razgovora ili odlaska u banku. Mogu razviti strah od ljudi, riječi pa čak i govornih zvukova. Razmjer tih emocija varira od osobe do osobe te mogu značajno utjecati na svakodnevno funkcioniranje, a potencijalno dovode i do socijalnog povlačenja. Štoviše, mnoge osobe koje mucaju izabrat će zanimanje i posao koji ne zahtijeva čestu upotrebu govora, vođene strahom od pojave anksioznosti, krivnjom zbog nemogućnosti kontrole govora i sumnjom u vlastitu sposobnost nošenja sa komunikacijskim situacijama.
Mucanje može imati negativne posljedice koje podrazumijevaju emocionalne i socijalne teškoće koje se protežu kroz čitav životni vijek, počevši od predškolske dobi – zadirkivanje i negativne reakcije vršnjaka na mucanje predstavljaju začetak niza negativnih iskustava koja će proživljavati osoba koja muca. Ona se protežu kroz školsko razdoblje, kad socijalne situacije i situacije koje zahtijevaju govorenje postaju sve brojnije, pa se proporcionalno povećava socijalna izolacija i odbijanje od strane vršnjaka. Posljedično možemo očekivati posramljenost, nisko samopouzdanje i lošiji uspjeh u školi, stoga i ne čude retrospektivne izjave odraslih osoba kako je mucanje imalo dugoročan i štetan utjecaj na njihovo emocionalno i socijalno funkcioniranje.
Svi letci mogu se preuzeti u digitalnom obliku ovdje.