Medicinska je sestra, ako treba, i sociolog, psiholog, pa i psihijatar

Vera Sršan Živanović glavna je sestra Odsjeka za traumatologiju, plastičnu kirurgiju i neurokirurgiju varaždinske Opće bolnice. U toj bolnici radi već 35 godina, a njezin je rad prepoznala i Hrvatska udruga medicinskih sestara, koja ju je proglasila sestrom 2009. godine.

– Oduvijek sam htjela raditi u medicini. Prije svega željela sam biti kirurg, no kako tada žena nije mogla biti kirurg, odlučila sam postati medicinska sestra. Htjela sam raditi kao sestra na kirurgiji, što mi se i ostvarilo – kaže sestra godine. Srednju školu završila je u Varaždinu, koji je poznat kao rasadnik vrsnih medicinskih sestara priznatih i cijenjenih i u svijetu. Višu medicinsku školu završila je u Zagrebu, a prvo radno mjesto bilo joj je u ambulanti u Višnjici. Radila je i u Cestici, Babincu, Domašincu, Podturnu, Prelogu... U varaždinsku bolnicu došla je 1974. godine kao sestra na interni odjel, neko je vrijeme bila glavna sestra cijeloga Odjela kirurgije, a na “traumu” je, kaže, došla igrom slučaja i to je ostala do danas. Prošla je mnoga radna mjesta, no kaže kako su i onda i danas sestre uvijek radile svoj posao.

 Njima je poslije lakše

 – Nije onda bilo mnogo sestara. Kad sam, primjerice, završila višu školu, u Varaždinu su bile samo tri više medicinske sestre. Uvijek sam imala dojam da sestra radi svoj posao i da zna što treba raditi – kaže V. Sršan Živanović.

Pritužbe pacijenata njezina su svakidašnjica, no ističe kako pacijenti, kada dođu u bolnicu, sve svoje životne probleme pretoče u bolest. Tada sve svoje financijske, poslovne, imovinske ili obiteljske probleme stope s bolešću i verbaliziraju ih. – Njima je svakako poslije toga lakše, a mi smo ih u svojem radnom vijeku naučile saslušati i razumijemo ih. Jasno da im ne možemo pomoći riješiti ostale probleme, ali nastojimo riješiti zdravstvene – kaže Vera Sršan Živanović te dodaje kako dobra današnja medicinska sestra mora biti “multidisciplinarna”.

– Ona mora biti i sociolog, i psihijatar, i psiholog, i psihoterapeut... Jedino tako možemo kvalitetno raditi – ističe.

Ne očekuje nagradu

Priznanje Sestra godine znači joj mnogo, no to, ističe, nije samo priznanje njoj nego i bolnici i svim sestrama koje u bolnici rade. U životu se uvijek vodila time da ne treba očekivati zahvalnost ni ikakvu nagradu, već samo raditi, da bi bila zadovoljna. Aktivna je i izvan bolnice, radila je u srednjoj školi kao vanjski stručni suradnik, na državnim i svjetskim projektima, a sad je u Agenciji za kontrolu u zdravstvu. Aktivna je sudionica stručnih skupova i kongresa, a predlani je održala predavanje o stresu medicinskih sestara i kako ga izbjeći da bi sestra mogla što bolje raditi i funkcionirati i na poslu i u obitelji.

– Mnogo se bavim unapređenjem sestrinstva – istaknula je sestra godine.