Mia je ovog vikenda proslavila 29. rođendan. Torta se jede za rođendan, a ona je za torte autoritet. Brunch and cake bar Meet Mia u Vlaškoj 43 proglašen je, prema mišljenju korisnika dostave hrane Wolt, najboljim restoranom u metropoli. Dostavljači na prag donose od talijanskih pizza do japanskih gyoza, no susjedima su ipak najukusnije njegove – francuske slastice. Ovih dana dostava je jedino što preostaje, vrata restorana su zatvorena. A tko je djevojka koja je majstor slatkog, najmlađa koja je u Zagrebu pokrenula slastičarnicu, ispričala nam je u praznom lokalu u kući u kojoj je rođen August Šenoa. Ovih dana, iako gostiju nema, posla ima preko glave...
Najbolje krafne u metropoli
– Stiže nam Božić, a otkad pamtim radila sam kolače. S bakama Ljubicom i Nađom, s mamom Anitom, svima sam asistirala, radili smo linzere, cvjetiće, figaro, išlere... – priča Mia Salman (29).
Danas nema ni jednog kolača koji bismo inače vidjeli u slastičarnicama. Tu se jede tart s limunom, tart od maline, eclair s kremom od badema, cheesecake mousse s bazgom, brownie biskvit s kremom od kokosa...
– Prve kekse napravila sam u prvom razredu osnovne škole, doma u Maksimirskoj. I rastopili su mi se u pećnici. Nisu uspjeli. Nisam odustala. Za svaki sam rođendan radila kolače, za svoj, za mamin, tatin, za frendice. Sjećam se rođendana frendice Marte, bile smo srednjoškolke, radila sam joj rođendansku tortu i krenulo je kako nije trebalo. Lonac pun čokolade pao mi je u lonac pun vode. Sve je eksplodiralo. Nazvala sam Martu i rekla: ‘Čuj, torta je gotova, dođi po nju, ja moram na hitnu’. Došla je, pokupila tortu i otišla slaviti rođendan, a ja puna opeklina po licu odjurila sam na Rebro. Sestre su mi tamo rekle: ‘Pa što si varila bez maske?’ A ja sam radila kolače.
To je, eto, bio Mijin početak. Danas je to sasvim druga priča.
– Marti je nedavno bio rođendan, opet sam joj radila tortu – kaže smijući se.
U Zagrebu su donedavno hit bili burger barovi, zatim suši barovi, a novi su bum – slastičarnice. Pierre, Cookie Factory, Le Kolač, Amelie, Neka jedu kolače, Jolie Petite Patisserie, Fine torte, Cup and Cake... Mia je bila među pionirima, najmlađa vjerojatno u Hrvatskoj. U Zagrebu sigurno.
– Meet Mia otvorila sam s 23 godine, vjerojatno sam još uvijek najmlađa koja ima slastičarnicu. Proslavila sam se krafnama, po njima me mnogi znaju. Nije ni to išlo lako. Pune tri godine tražila sam pravi recept, savršen. Krafnu koja neće biti masna, koja nema rupu, već onu koja je puna, mekana, aromatična... nije išlo. I svake bi veljače svi tražili te nesretne krafne. Mrzila sam ih. Nisam ih mogla napraviti kako sam htjela. Na kraju sam ipak uspjela. Bila sam uporna. Kod mene nema friteze, krafne pečem u loncima. Sve kolače ionako radim ručno. A ljudi su znali stajati u redu u Vlaškoj i čekati krafne. Nosila sam im jednu po jednu narudžbu, a onda vidjela u vitrini da nemam toliko krafni koliko je ljudi u redu. Ubit će me, pomislila sam – priča Mia.
Od svih čuda, znaju je po krafnama, s pistacijom, malinom, lješnjakom....
– Napravila sam više od 500 različitih kolača, eto bilo je i kolača s ružom i malinama. I svi su ručno rađeni, svaki po mojoj recepturi. Danas je 19 slastica koje su u ponudi. Od prvog dana ih je možda pet ili šest preživjelo. Sve se druge mijenjaju, stalno smišljam nove recepte. Mogla bih otvoriti 50 slastičarnica koliko imam receptura!
Koji su kolači najkompliciraniji?
– Najteže je raditi ovih dana božićne kolače. Sve radim ručno. Slažem, posipam šećer, svaki kolačić ide ručno u čokoladu, sve je sitno i pimplavo, a ima ih 18 vrsta, svi su minijaturni. Neke slastičarnice koriste keksomate za kolačiće, za krafne friteze, imaju strojeve koji oblikuju tijesto, a ja sve oblikujem ručno. Kod kolača svaki ima šest ili sedam sastojaka, svaki svoj okus. I svaki se radi posebno. Nije to torta da je napravim pa razrežem, svaki je kolač za sebe...
Bole li vas ruke?
– Ima neki mišić ispod ruke za koji nisam ni znala da postoji, a bol osjetim nakon što mijesim krafne. Nije važno, isplati se. Ljudi su sretni.
Radi, kako kaže, od jutra do sutra.
– U kuhinji sam, koja je nešto dalje, tu u Vlaškoj, između 12 i 16 sati. Pregaču navučem u devet ujutro, a skidam je između jedan i tri ujutro.
Kao da idete iz diska?
– Tako je, nekad sam u to doba izlazila iz kluba.
Slastice iz kuhinje Meet Mia nose sasvim druga imena od onih na koja smo u slastičarnicama navikli.
– “Queen Niki, čokoladni biskvit, hrskava čokolada s lješnjacima, karamelom i mousseom od tonke, dobio je ime po prijateljici Niki iz srednje škole. “James Bond” je kolač koji izgleda moćno, jamesbondovski. To je biskvit od lješnjaka s kremom od čokolade i lješnjaka preliven hrskavom čokoladom i kremom od mascarponea i likera od lješnjaka. “iPie” je pita od jabuke, lješnjaka i karamela. Imam i kolač “No name” kojem nisam danima mogla smisliti ime. To je čokoladni biskvit bez brašna, s namelakom od mliječne čokolade, kremom od tamne čokolade i mousseom od čokolade i lješnjaka.
Što kažu gosti, jesu li zadovoljni?
– Ima i onih koji kad pogledaju u vitrinu i vide moje slastice kažu da nemam ni jedan kolač te se okrenu i odu. A ima i onih koji dolaze svaki dan. Evo, jedna gospođa jede isključivo “Lemon art”, tart s limunom. Nudim joj i druge kolače, ali ona kaže da joj je taj baš savršen i ne želi ništa drugo.
Ideja iz Pariza i New Yorka
Tko sve pomaže?
– Tata Edo sve vozi kamo god treba i što god treba. Nabavlja, kupuje, dostavlja, od brašna do čokolade. A mama Anita je za sve ostalo. Ona je mentorica. U kuhinji nisam sama, imam zaposlene kuhare. Ja sve osmislim, od recepta do izgleda, a dalje radimo punom parom.
Radite već pet godina, kako je izgledalo prvi dan?
– Dan kada sam otvarala slastičarnicu bio mi je noćna mora. Jedna mi je djevojka javila tog jutra u 6.30 da daje otkaz, a druga se nije pojavila na otvaranju. Miki, kako zovem Mirjanu, jednostavno je zaspala i došla kasnije. Snašla sam se nekako tog jutra, ali bio je to vatreni početak. Eto, Miki i danas, već pet godina, radi sa mnom.
Odakle vam ideja za francuske slastice u centru Zagreba?
– Studirala sam ekonomiju u Rouenu, to je grad sat vremena vožnje udaljen od Pariza. I tamo sam vidjela fantastičan lokal Paul. Imali su i slano i slatko, sendviče, kolače, kavu... Kod nas toga nije bilo. I više sam boravila u tom lokalu nego na faksu. U Zagreb sam se vratila s nekoliko kilograma viška. A kasnije, prije nego što sam otvorila Meet Mia, otišla sam u New York vidjeti kako tamo izgledaju slastičarnice i bistroi. U SoHou pronašla sam lokal Jack’s Wife Freda. Oni su me oduševili, nešto slično sam htjela napraviti i ovdje, u Vlaškoj. Vrhunac moje sreće bio je kad su mi baš oni, Jack’s Wife Freda, lajkali na Instagramu fotografije moga lokala Meet Mia.
Ima li nezadovoljnih?
– Pamtim neke krstitke u Okrugljaku, u onim drvenim kućicama. Nosila sam kolače, a htjela sam uzeti sve odjednom. I tako sam za 60 ljudi nosila kolače te nisam vidjela stubu i pala sam, a osim što su mi sva koljena bila krvava i sve sam kolače uništila. Dvije torte, “Miss Carrot” i “Cheestachio”, male kolačiće, kolačiće na štapićima... baš sve, no brzo sam se vratila u kuhinju i donijela sve novo. Kuma s krstitki mi je rekla da je i ona pala preko te stube kad je nosila cvijeće. Tako da ako nekome padne kolač, neka se ne živcira, sve je pod kontrolom. Eto, ja sam ih uništila za 60 ljudi. To je valjda rekord...
Započinjete svaki dan sa šalicom kave? Stručnjakinja kaže da to nije dobar odabir.
Mladić izrađuje nevjerojatne torte: 'Ljudi plaču od sreće kada ih vide'
hdz pokro, sdp komunjare, ubi srbina, jebemti državu, to samo ima kod nas