Pretilost bi mogla promijeniti način na koji osjećamo okus na temeljnoj razini – mijenjajući način na koji naš jezik reagira na različitu hranu.
Biolozi sa Sveučilišta u Buffalu (University at Buffalo) objavili su studiju u časopisu PLOS ONE u kojoj su istaknuli da je značajna prekomjerna tjelesna težina narušila sposobnost miševa da prepoznaju slatkoću.
Istraživanja su pokazala da pretilost može dovesti do promjena u mozgu
Deblji su miševi, u usporedbi s mršavijima, imali manje okusnih stanica koje su reagirale na slatke podražaje.
Ova otkrića donose nova saznanja o tome kako pretilost mijenja naš odnos prema hrani.
- Istraživanja su pokazala da pretilost može dovesti do promjena u mozgu, kao i kod živaca koji kontroliraju periferni sustav osjeta okusa, no nitko se nikad nije podrobnije bavio stanicama smještenima na jeziku koje su u kontaktu s hranom“, izjavila je vodeća istraživačica Kathryn Medler, profesorica-suradnica bioloških znanosti na Sveučilištu u Buffalu (University of Buffalo).
- Uočili smo da čak i na ovoj razini – u prvom dijelu sustava osjeta okusa – pretilost utječe na stanice i receptore okusa. Pretili su miševi imali manje okusnih stanica koje su reagirale na slatke podražaje, a ujedno su reagirale slabije.
Istraživanje je značajno zbog toga što okus ima veliku ulogu u regulaciji apetita, odnosno utječe na to što i koliko jedemo.
Način na koji prepoznavanje slatkog okusa utječe na povećanje tjelesne težine još je nejasan, no prijašnja su istraživanja pokazala da pretili ljudi žude za slatkom i pikantnom hranom iako postoji velika mogućnost da te okuse ne osjećaju na isti način kako ih osjećaju mršaviji ljudi.
Medler je istaknula kako je moguće da poteškoće s prepoznavanjem slatkoće navode pretile miševe da jedu više od mršavijih miševa. Dodatna saznanja o povezanosti okusa, apetita i pretilosti su važna jer bi mogla dovesti do otkrivanja novih metoda u promicanju zdravije prehrane.
- Kad bismo razumjeli na koji način dolazi do promjena okusnih stanica i kako ih možemo vratiti u normalno stanje, mogli bismo doći do novih metoda liječenja, istaknula je Medler.
Te su stanice smještene na jeziku i pristupačnije su od stanica u bilo kojem drugom dijelu tijela, poput mozga.
Istraživači su tijekom studije uspoređivali 25 miševa normalne tjelesne težine s 25 miševa koji su bili podvrgnuti režimu prehrane s visokim unosom masti te su tako postali pretili.
Kako bi mjerili njihovo reagiranje na različite okuse, koristili su se procesom signalizacije kalcija. Kad stanice prepoznaju određeni okus, dolazi do privremenog povećanja razine kalcija u njima, i tu promjenu istraživači mjere i bilježe.
Istraživanje je pokazalo da su okusne stanice pretilih miševa slabije reagirale ne samo na slatko, već i na gorko. Okusne stanice u objema skupinama miševa slično su reagirale na umami, okus koji se povezuje s mesom i začinjenom hranom.
>>Volite slatko? Pročitajte kojih 15 problema uzrokuje šećer