Mukotrpna borba protiv mikroorganizama

Liječnici su u prošlosti često stajali prekriženih ruku iznad bolesničke postelje jer njihova znanja nisu bila dostatna za borbu s mnogobrojnim opakim bolestima. Mnogo je vremena proteklo dok znanstvena misao nije dokazala i objasnila nastajanje bolesti. Još je rimski pisac Marko Terencije Varro prije više od 2000 godina smatrao da malarija i druge teške bolesti nastaju udisanjem sitnih, nevidljivih životinjica. No, tek je Leeuwenhoek 1683. godine otkrio prve bakterije, a u 19. st. otkriveni su prvi patogeni mikroorganizmi.

No, kada je znanost u 19. stoljeću napokon uhvatila zamah, važna otkrića nizala su se jedno za drugim. Otkriće prvih bakterija izazvalo je izvanredno oduševljenje, a liječnici su napokon vjerovali da će se malo-pomalo pronaći uzročnici svih bolesti. Tako je na zasadama znanosti 19. stoljeća njemački znanstvenik Paul Ehrlich (1854. – 1915.) došao do otkrića kemoterapeutika.

Ehrlich je tvorac kovanice kemoterapija koju je osmislio 1907. godine. Rođen u židovskoj obitelji u tadašnjoj Pruskoj, Ehrilich se zarana, još kao školarac i potom student medicine, počeo zanimati za eksperimente u kojima je bojio mikroskopske dijelove tkiva. Ehrlich je bio vrlo nadaren histolog i kemičar te je poslije usavršio tehniku bojenja gram-bakterija. Njegove su sposobnosti brzo uočene te ga je Robert Koch pozvao da se pridruži timu Instituta za infektivne bolesti u Berlinu.

No, Ehrlich je i privatno ratovao s bakterijama. Obolio je od tuberkuloze i dvije godine proveo u Egiptu liječeći se. Nakon toga je zajedno s Emilom Adolfom von Behringom stvorio serum protiv difterije. Ta su iskustva inspirirala Ehrlicha 1897. na postavljanje teorije kojom se objašnjava djelovanje seruma i mjeri količina antitijela koja nakon ubrizgavanja seruma nastaju u krvi. Nekako u to vrijeme Ehrlich je postao direktor novoosnovanog Instituta za ispitivanje seruma u Berlinu, koji je uskoro premješten u Frankfurt na Majni te se proširio u Institut za eksperimentalnu terapiju.

Tako je Ehrlich imao otvorene ruke za eksperimentiranje i znanstveni rad koji je kulminirao njegovim radom na kemoterapiji i uništavanju uzročnika zaraznih bolesti. Zajedno s ruskim znanstvenikom Iljom Iličem Mečnikovim 1908. primio je Nobelovu nagradu za medicinu. Neposredni povod za nagradu bilo je njegovo otkriće formule atoksila, kemijskog spoja koji se pokazao učinkovitim u liječenju bolesti spavanja. Godine 1907. sa svojim je studentom Japancem Sahachirom Hatom sintetizirao “spoj 606”, iz kojeg je nastao lijek salvarzan. Bio je to prvi uspješan lijek protiv tada neizlječive i strašne bolesti sifilisa.

No, zbog njegove relativne škodljivosti, Ehrlich ga je 1912. zamijenio poboljšanom verzijom neosalvarzanom. Kemoterapeutik neosalvarzan ostao je najboljim lijekom protiv sifilisa sve do pojave penicilina 1940-ih godina prošlog stoljeća te je bio najpropisivaniji lijek u svijetu. Nakon ovog prvog, slijedila su otkrića i drugih kemoterapeutika, lijekova bez kojih bi današnje liječenje bilo nezamislivo.

Više na PLIVAzdravlje.hr