U Hrvatskoj oko devet tisuća ljudi godišnje umire iznenadno, od srčanog zastoja. To znači jedna osoba svakoga sata. Ako se slučajno nađete u blizini osobe koja je doživjela srčani zastoj, od iznimne je važnosti vaša pravovremena reakcija i pomoć. Kako bi se javnost upoznala s ovom temom, u Hrvatskoj je predstavljena prva javnozdravstvena nacionalna kampanja “Oživi me”. O važnosti brze reakcije i poznavanja postupka reanimacije razgovarali smo s akademikom Davorom Miličićem, upraviteljem Zaklade Hrvatska kuća srca i predsjednikom Hrvatskog kardiološkog društva te predstojnikom Klinike za bolesti srca i krvnih žila Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - KBC Zagreb.
U pojedinim europskim zemljama osnovno znanje o reanimaciji dio je opće kulture, kako tu razinu postići i u Hrvatskoj?
U razvijenijim europskim zemljama, primjerice u zemljama Skandinavije ili u Nizozemskoj, više od šezdeset posto građana vično je osnovnim postupcima oživljavanja. To ima nemjerljivu vrijednost – čak oko četrdeset posto onih koji su doživjeli naglu srčanu smrt izvan bolnice biva uspješno reanimirano i dobiva šansu za preživljavanje. Kako to postići u Hrvatskoj? Zapravo, vrlo jednostavno, problem je isključivo o dobroj volji onih koji su mjerodavni za zdravstvo i školstvo. Uz toliko suvišnih i nepotrebnih činjenica kojima obasipamo naše učenike, zar ne bi bilo logično da ih educiramo u nečemu to je jednostavno, što im može biti čak i zabavno, a čime mogu vrlo izvjesno spasiti nečiji život nađu li se jednom pred osobom koja je doživjela naglu srčanu smrt... Trenutačno u mojoj Klinici, na Zavodu za intenzivno kardiološko liječenje, leže dva bolesnika koja su doživjela izvanbolnički srčani arest. Srce, bubrezi i ostali organi funkcioniraju normalno, ali je zbog zakašnjelog početka reanimacije došlo do nepovratnog, teškog oštećenja mozga, pa nažalost ti naši bolesnici ne mogu preživjeti, zapravo oni su već umrli. Nakon što su primljeni u Kliniku primijenili smo najmodernije metode liječenja, uključujući i pothlađivanje tijela – definirani protokol u kojemu se kontroliranim snižavanjem tjelesne temperature nastoji umanjiti oštećenje mozga. Uzalud. Proljetos je u Kliniku primljen mladić u dobi od 19 godina koji je vježbao u obližnjem fitness-centru i doživio naglu srčanu smrt. Odmah je pozvana Hitna pomoć, ali nitko oko mladića nije znao primijeniti postupke oživljavanja. Hitna je došla nakon 10 minuta, primijenila defibrilaciju i sve ostalo, mladić je dopremljen k nama, srce je radilo normalno, sve tjelesne funkcije bile su uspostavljene, osim što je došlo do nepovratnog oštećenja moždane kore zbog zakašnjele reanimacije. Mladić je umro. Taj je događaj meni osobno bio i glavni, izravni poticaj za pokretanje kampanje “Oživi me.”
Cijeli intervju s akademikom Miličićem pročitajte na Ordinacija.hr
Baš dobra fotka! Zanima me da li je Akademik rekao da nije u sukobu interesa? Ili je iz određenih "razloga" odabrao baš ovu vrstu AED-a??