– Žao mi je, trajekt iz Dubrovnika za Mljet ide samo četvrtkom i subotom. Možete katamaranom – govori mi ljubazna prodavačica karata u dubrovačkom Gružu.
– Jeste li sigurni da danas nije četvrtak ili subota? – pitam i vadim novac za katamaran.
Prometna nepovezanost
– Dobro da ste došli sat ranije. Znate, dvjestotinjak mjesta u katamaranu plane za čas pa turisti često izgube mjesto!
– Hvala vam, baš sam sretnik! – odgovaram i guram torbe, laptop i fotoopremu kroz njedra starijeg bračnog para u bunker predviđen za to.
Na Mljet sam stigao za nešto manje od dva sata, i to prvo u luku Sobre, potom u Polače otkud sam stopirao do nekoliko kilometara udaljenog Odiseja, jedinog hotela na otoku. Odmah minus za prometnu povezanost. Mljet je uistinu predivan. Sve je puno jahtaša i nekog skupog svijeta. Na recepciji promatram cjenik i ostajem zapanjen. Od 1672 kune do 2376 kuna po sobi! Što je, tu je, nema drugog hotela na otoku. Ovaj se nalazi u Nacionalnom parku Mljet, što je očito neprocjenjivo. Ulazim u sobu broj 441, otvaram prozor, prostirem hotelski ručnik na krevet, sjedam na njega i čekam da krenem u obilazak otoka. Za toliku cijenu očekujem da kao Aladin na tepihu putujem iznad otoka. Čekam, čekam, ali ništa. U sobu ulazi smrad kanalizacije, pa sam gotovo poludio!
Pred hotelom, igrom slučaja, srećem poznanika Krešu Lendića koji na Mljetu radi kao iznajmljivač šarenih kabrioleta. Na ideju da ih renta došao je gazda Jozo uvidjevši da ni turisti kao ja, a ni bogati jahtaši ne mogu razgledati otok drukčije nego rent-a-carom. Objasnio mi je to Krešo i odveo me iz NP-a Mljet gdje riblji ručak stoji nekoliko stotina kuna više nego što sam spreman izdvojiti. Da dođem k sebi, prvo me odveo na boćanje u selo Blato, potom na piće u caffe Komarac u Babinu Polju. Tu sam vidio da postoje dva Mljeta – jedan koji spada pod nacionalni park i drugi koji čini veći ostatak otoka. Na južnoj strani otoka predivna je pješčana plaža Saplunara. Izgleda kao iz filma o James Bondu (u kojem Ursula Andress u bijelom bikiniju zanosno šeće plažom). Kako Krešo ne nalikuje Ursuli, odlučili smo večer provesti ćakulajući o Mljetu uz pićence, dva, tri ispred dućana. Dućan je lokalcima mjesto okupljanja i tu sam doznao većinu stvari o otoku koji plijeni ljepotom, ali i lupa po džepu.
Naoružan informacijama, krenuo sam ujutro iz hotela do malog i velikog jezera u sklopu parka. Ulaznicu za NP (90 kn odrasli, djeca i studenti 40 kn) dobio sam u hotelu u sklopu cijene sobe. U malom sam se jezeru okupao. Voda je bila topla i slana. Plutanje na tirkiznom jezeru i zelenilo oko mene podsjetili su me na Brijune. Opuštajuće, bez gužve, lijepo.
Može i jeftinije
Nakon uživanja u vodi, malim brodom uputio sam se od kamenog mosta Velikim jezerom do otoka Sv. Marija (također u cijeni ulaznice za NP). Na Mljetu možete ljetovati i za manje novca. Mladi Kirsty Pattison i Kaveh Azaroosh iz Engleske na Mljet su stigli iz Dubrovnika. Unajmili su apartman za 300 kuna po danu, sami kuhaju, a dane provode uživajući u kupanju i obilasku otoka rentanim biciklom. Tako je to kad nemaš jahticu, a želio bi vidjeti Jamu, Odisejevu špilju gdje je sedam godina s tugom i nostalgijom za domom i Penelopom gledao u pučinu, a nimfa Kalipso zaljubljeno gledala u njega!
Hm A koliko stoji Odisejeva špilja tjedno s nekom nimfomankom? Ne mora biti Kalipso, jer je vjerojatno prestara. Može i Vlatka Pokos.