Cjepivo švicarske tvrtke Novartis protiv meningitisa tipa B pokazalo se
uspješnim i u drugom krugu testiranja – kaže Elizabeth Miller,
voditeljica neovisnog tima s odjela imunologije Centra za infektologiju
koji je dio Britanske Agencije za zaštitu zdravlja.
Neuspješni pokušaji
Prije deset godina razvijeno je cjepivo protiv meningitisa tipa A i C,
ali zbog specifičnosti bakterije Neiserria meningitidis, poznatije pod
imenom meningokok, brojni pokušaji razvijanja cjepiva za tip B bili su
neuspješni.
– U Hrvatskoj je bilo nekoliko pokušaja razvoja cjepiva za tip B, ali
nijedno razvijeno cjepivo nije bilo dovoljno imunogeno i nije stvaralo
dovoljnu zaštitu od bolesti – kaže dr. Velimir John, voditelj
epidemiološke službe sa Zavoda za javno zdravstvo. Problem s
meningokokom B je, objašnjava i to što on ima puno podtipova i
seroklonova, koji su specifični te mogu varirati od zemlje do zemlje.
– Cjepivo koje je testirano na malim Englezima razvijeno je na temelju
studije koja je obuhvatila 85 podtipova meningokoka B – kaže Elizabeth
Miller.
U probnim “koktelu” ciljalo se, ističe Elizabeth Miller, na tri
najčešće predstavnika podvrsta.
– Cjepivo protiv meningitisa tipa B razvijeno je na Kubi i na Novom
Zelandu jer su ta područja imala velike epidemije – kaže dr. Ivica
Knezović s Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”. Te su
zemlje, ističe, razvile cjepivo koje je učinkovito samo za one tipove i
podtipove meningitisa tipa B koji je karakterističan isključivo u tim
zemljama pa se ne može primijeniti u nas.
Cjepivo Novartisa koje obećava mogućnost široke primjene, kažu
znanstvenici, razvijeno je tako da je genetski kod jedne vrste
meningokoka dekodiran. Tim postupkom dobiveno je 600 novih proteina iz
kojih je onda konstruirano cjepivo.
Težak zadatak
– Genetički inženjering pomogao je da od 600 novih proteina izdvojimo
baš one koji pokazuju najveću mogućnost da stimuliraju imunitet – kaže
Elizabeth Miller.
Pronalazak cjepiva za meningokok tipa B jedan je od najvećih izazova.
Često se, objašnjava dr. John, događa da neke tvrtke objave uspjeh
preliminarnih istraživanja. No, kako se objave, tako i nestanu s
medicinske pozornice.
– Razvoj cjepiva jako je dug. Testovi na malim, kontroliranim skupinama
ljudi ne jamče mogućnost široke primjene jer se ne mogu predvidjeti sve
nuspojave – objašnjava dr. John.
Ako cjepivo prođe sve tri testne faze, kaže, još uvijek ga se mora
kontrolirati iduće barem tri godine, da bi učinkovitost anulirala
moguće nuspojave.
Meningokok pritajen živi na sluznici
Meningokok nastanjuje gornje dišne putove i sluznicu grla. Iako je čovjek kliconoša, a bakterija živi u njegovu nosu ili ždrijelu, ne mora se razboljeti. Za razvoj bolesti potreban je “okidač” poput gripe ili upale gornjih dišnih putova da meningokok napusti svoje prirodno obitavalište i sa sluznice prodre u krvotok. Tada organizam reagira i uključi svoje obrambene mehanizme te na pojavu bakterije u krvi reagira upalom ili meningokoknom sepsom. U nekim slučajevima meningokok nastavi svoj put i prodire u moždane ovojnice te izazove upalu ili meningitis. Prenosi se kapljičnim putem kihanjem, kašljanjem, pa čak i govorom, ali najčešće u bliskom kontaktu s oboljelim jer brzo ugiba ako dospije u okoliš. Meningokokne zaraze češće su zimi i u proljeće, a epidemije se najčešće javljaju u vrtićima, školama i na mjestima na kojima su veće skupine ljudi u bliskom kontaktu.