Anonimni korisnik društvene mreže odlučio je progovoriti o problemima koji su ga zatekli kao samohranog oca. Njegova djevojka željela je pobačaj, ali on to nije mogao dopustiti.
"Nismo bili u ozbiljnoj vezi kad je zatrudnjela. Htjela je pobaciti, ali ja to nisam želio. Nikada nije upoznala našeg sina. Nakon rođenja nije ga željela ni vidjeti, prenosi njegove riječi Metro. Na sudu smo odlučili o skrbništvu, a meni je odobrena puna pravna briga za dijete. Njezino je ime na rodnom listu djeteta, ali nema pravo posjeta ili donošenja odluka vezanih za obrazovanje ili liječenje djeteta. Nije ih željela, a svaki mjesec plaća 125 posto alimentacije koju je odredio sud.
Rekla mi je da joj ne smeta ako oženim osobu koja želi posvojiti naše dijete. Dotad će mi ona pomagati i tako je i bilo otkako se naš sin rodio. Svoje dijete odgajam samostalno, ima 18 mjeseci i nikada nije upoznalo majku, nemam čak ni njezinu fotografiju. Mrzim biti samohrani roditelj, 'izgorio' sam od toga. Iako volim svoga sina, na neki način mu i zamjeram. Moja obitelj pomaže mi većinu vremena. Nikada ne bih zanemario ili povrijedio sina, ali stalno sam iscrpljen.
Na sudu sam zatražio podijeljeno skrbništvo, ali zbog toga što je majka željela pobačaj i zato što smo na sudu sklopili drukčiji dogovor, sudac to sada ne može odobriti. Majku nisam vidio više od godinu dana, zadnje što sam čuo jest da ide na uklanjanje viška kože s trbuha i lasersko otklanjanje strija te da odlazi i u teretanu. Svojim prijateljima govori da je bila donatorica jajašca, ali da nije majka", napisao je otac, pokušavajući dobiti savjete od korisnika interneta.
Većina korisnika samohranom ocu poručila je da je nerazuman. Majka je prije poroda rekla svoje uvjete i da neće priznati dijete, a on je na te uvjete pristao. "Plaća alimentaciju, a kako si napisao, čini se da daje i više novaca nego što bi trebala", poručio je jedan od korisnika.
>> Iz Udruge pacijenata ukazali na posljedice zabrane pobačaja
Osnovni problem današnjeg društva je što odgaja ljude za sebičnost: Odgaja ih da ugađaju sebi, da ne mare za druge, uvjerava ih da su oni "to zaslužili", uvjerava ih da gube nešto ako se daju obitelji itd. Kako bi te ultrasebične osobe kakve su danas na žalost u većini ipak o sebi imale dobro mišljenje tj. da bi imale na temelju nečega sami sebe (a onda i druge) uvjeravati da nisu sebični, uvode se umjetni nadomjesci: Pa se "briga za životinje" (što se svede na govor o tome i tu i tamo udomljavanje neke životinje iz azila), "briga za siromašne svijeta" (poneka sitna donacija nekoj humanitarnoj udruzi - što ama baš ništa ne rješava) i tome slično proglašava velikim altruizmom. Istovremeno te "silno altruistične" osobe podupiru pobačaj, nerijetko imaju i same pobačaj iza sebe, u pravilu nemaju vlastite obitelji i bore se za što manje ljudi na svijetu (jer su ljude proglasili neprijateljima svega i svačega - klime, Zemlje, životinja, opstanka itd.). Riječ je o jednoj općoj društvenoj klimi usmjerenoj protiv rađanja te podizanju nivoa sebičnosti kod ljudi. Rezultat toga je da mladi ljudi koji su se ipak odlučili na dijete to osjećaju kao preveliku žrtvu i napor, a istovremeno su okruženi onima koji su "bili pametniji od njih" i pobacili pa sada mogu mirno nastaviti voditi svoje sebične živote, uz aplauz cijelog društva. U takvim okolnostima normalno je da se ovaj čovjek, koji je postupio vrlo plemenito i lijepo, ovako osjeća. Da ima više podrške i da osjeća da je to što je učinio cijenjeno, ne bi se tako osjećao.