Riječanka D. D., službenica u državnoj službi, lijepa 50-godišnjakinja, na sastanak je došla pomno dotjerana i našminkana. Mjesto sastanka nije bio kafić, nego Specijalna psihijatrijska klinika dr. Gordane Šikić, u koju dolaze osobe posrnule pred izazovima ovisnosti. D. D. je odabrala alkohol, a kada se podizanje raspoloženja čašicom-dvije pretvorilo u opaku ovisnost, ni samoj joj nije jasno.
Piće nakon posla pa...
– Čim sam se 1979. zaposlila, počela sam izlaziti s kolegama. Neprestano se nešto slavilo, no nije se pilo samo poslije posla nego i na radnom mjestu. Plaće su bile dobre, pa nikad nije nedostajalo novca. Kako sam uspijevala izvršavati sve obveze na poslu i u obitelji, čak i nakon što se rodilo dvoje djece, o tome nisam mislila. Suprug nije prigovarao, pred djecom nisam pila. Čekala sam da odu spavati, dok su bili manji, a poslije da iziđu van. No, kako sam sve dublje padala na dno, a oni postajali ljudi (danas im je 19 i 26 godina), shvatili su što se događa – kaže D. D. Prvi se put na liječenje odlučila 2001., ali izdržala je samo osam mjeseci.
– Mislim da nisam izdržala i zato što su se žene u to vrijeme nerado odlučivale na liječenje. U terapijskoj grupi bila je, osim mene, samo jedna starija gospođa, a i u Klubu liječenih alkoholičara nelagodno sam se osjećala među svim tim muškarcima. Čim sam odustala, posegnula sam za čašom i za vrlo kratko vrijeme pala na samo dno. Pila sam sve do čega sam došla, a neposredno prije početka druge terapije događalo se da popijem litru žestice na dan, uz litru-dvije vina.
To je stanje u kojem jedino razmišljate o tome hoćete li imati dovoljno pića. Bočica, tzv. patuljaka, bilo je po cijelom stanu. Gdje god bih pružila ruku, morala je biti boca. Najstrašnije je za ženu kada, uz ruž i parfem, mora u torbici imati i bočicu alkohola. Tada je već znalo ponestati i novca, pa sam pila i na dug – kaže D. D. Prijelomni je trenutak bio kad su djeca prestala s njom razgovarati.
Podržite me
– Jednog jutra prije tri godine okupila sam ih za stolom i rekla: Opet idem na terapiju i, molim vas, podržite me. Budući da sam bacila sav alkohol, za hrabrost sam iskapila bocu vinskoga octa. I dalje idem na sastanke liječenih alkoholičara – kaže D. D. Za svoj je problem rekla i na poslu, a posebnu joj podršku daje šefica.
– Ima zlih ljudi pa neki, kad se malo glasnije nasmijem, kažu: 'Evo, opet je počela piti'. No ne obraćam pozornost na to. U kući opet držim alkohol samo radi gostiju, a sebi ću natočiti čašicu samo kad mi se rodi unuk. Ali neću je popiti, samo ću nazdraviti.