Najveće i najraskošnije vjenčanje u Hrvatskoj, i to u baroknom stilu

– Jedinstveno vjenčanje kakvo se ne pamti sprema se sutra s prvim mrakom u Poreču. Bit će to po broju uzvanika najbrojnije, a po odjeći i opremi gostiju najraskošnije vjenčanje ikad održano u Hrvatskoj. Sudbonosno da, pred župnikom Zecom, kumovima, petstotinjak kostimiranih članova Društva prijatelja Giostre te njihovih gostiju vitezova, žonglera, konjanika, plesača iz Švicarske, Austrije, Italije... izreći će Zdenka Matajčić i Maurizio Sauko, koji za ovu prigodu nose povijesna imena – Ursula Gabiatti i Francesco de Rosi.

Svako je vjenčanje, barem za mladence, poseban dan i doživljaj, no svadbeni obred koji će u brak spojiti ovo dvoje ljudi, koji za sobom već imaju životna iskustva, troje djece, jednu snahu i unuka, drukčije je jer se događa u okviru porečkog povijesnog festivala Giostra, i sva će se ceremonija, osim samog čina vjenčanja koji će biti novovjekovni kako bi brak bio i službeno priznat, odvijati upravo onako kako su to činili stanovnici Poreča, plemići i trgovci u 18. stoljeću.

Zavirili u garderobu novizze i mladoženje

Večernji list, kao medijski pokrovitelj šeste Giostre, ekskluzivno je zavirio iza kulisa u odaje Zavičajnog muzeja gdje su tijeku posljednje pripreme za vjenčanje, a snimili smo prvi i vjenčanicu koju će mladenka Zdenka, točnije "novizza" Ursula odjenuti. U spisima Zavičajnog muzeja pronađen je detaljan opis čina vjenčanja i haljine koju je mladenka nosila pa je u "ljubičasto-sivim tonovima sa srebrnim detaljima i velom od bisernobijele čipke" sašivena replika koju će Zdenka u petak odjenuti na vjenčanju. Dakako, jer ondašnja su pravila to predviđala, do posljednjeg će trenutka biti skrivena kako je njezin Maurizzio, odnosno Francesco, ne bi vidio prije nego što je doprate do oltara.

– Haljina se šivala mjesecima, sve je na njoj ručni rad, a napravila ju je majstorica Nevenka Lazarić iz Rijeke – kaže nam Zdenka. Njena vjenčana oprava ima sve što su i prije tristotinjak godina mladenke nosile, od korzeta, dugih gaća, prsluka, čarapa do drvenih armatura na bokovima kako bi haljina preko bokova raskošnije padala.

– Dakako da ću imati sve ono što mladenke iz samo njima znanih razloga imaju – nova je haljina, cipele su posuđene od kume, nešto ću odjenuti naopako, a bit će i neki plavi detalj negdje – smješka se zagonetno Zdenka, dok se u kutovima očiju sjaje suze radosnice.

Nakon obreda barokna gozba i trubaduri

I mladoženjino je odijelo sašiveno prema opisima pronađenim u arhivima pa će Maurizzio pred oltar u odijelu sašivenom od blistavog plavog baršuna sa zlatnim detaljima, košulju će mu krasiti uškrobljena raskošna bijela kravata, a na glavi će nositi "trecorno", trorogi crni venecijanski šešir. Na nogama su dugačke bijele čarape te posebno rađene cipele s potpeticom i kopčom. Nakon što izreknu zavjete, mladenci će izaći pred crkvu gdje će ih uz čestitare dočekati plasači koji će zaplesati barokni ples pasatempo, zasvirat će trubaduri u lutnje, bubnjeve i ostala barokna glazbala, a na gozbi koja je upriličena služit će se jela pripremljena prema starim recepturama i od namirnica koje su u ono doba bile poznate. Duh baroka do posljednjeg je pedlja obuzeo Poreč koji ovih dana živi novovjekovno izdanje 1745. godine, vremena kada je bio na vrhuncu moći iako je njime upravljao venecijanski podestat. Gradske ulice preplavili su plemići, vitezovi i konjanici koji se pripremaju za utrku, dame i plemkinje u raskošnim haljinama i pogleda skrivenih iza čipkastih lepeza, trgovci su svoju ponudu izložili na sajmovima, a na trgovima se žongleri i mačevaoci razmeću svojim vještinama.

Priča o Giostri obišla je svijet

Vjenčanje Zdenke i Maurizzia, tj. Ursole Gabiatti i Francesca de Rosija, samo je uvod u trodnevne barokne svečanosti, utrku, plesove, mačevanje, dramolete... koje su članovi Društva prijatelja Giostre pripremali cijelu godinu. Vjenčanje dvoje članova društva sjajna je zamisao koja bi mogla, nadaju se organizatori, prerasti u turističku ponudu jer priča o Giostri i baroknom doživljaju Poreča proširila se diljem svijeta, pa čak i do daleke Kine odakle ove godine dolaze novinarske ekipe. Istražujući svadbene običaje i zapise u arhivima, ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine Elena Uljančić Vekić pronašla je zanimljivosti vezane za prava i obveze supružnika.

U postelju sa suprugom – tek kad poželi

Novizza tako ne mora prvu bračnu noć konzumirati brak već u postelju sa suprugom liježe tek kada je spremna i kada odluči o tome. Vrijeme pripreme nije određeno. Kada nakon čina vjenčanja dolazi u kuću, daruju je roditelji supruga, a i on sam. Sve svoje dragocjenosti koje novizza unosi u brak popisuju se u bračnom ugovoru i vjenčanom listu te ostaju njezino vlasništvo i njima može raspolagati po svom nahođenju. Za jednu vjenčanu haljinu potrebno je 15 metara materijala, brokata ili svile. Sve se haljine koje novizza donosi u kuću također popisuju i njeno su vlasništvo. Haljine su porečkim plemkinjama šivali krojači iz Venezije i bili su za taj posao mizerno plaćeni, otprilike koliko je stajala jedna gospodska večera. Prava Giostra inače se održavala u veljači, u vrijeme karnevala, a bila je to konjička trka za koje su ponajbolji konjanici gađali u metu, saracenu, te se natjecali tko će prikupiti više bodova.