Tamara i Andrija bili su, barem se to činilo njihovim susjedima i znancima, vrlo skladan par. Unatoč razlici u godinama, gotovo 20, nije se činilo da imaju problema u braku. No to je bilo daleko od istine. Andriji nitko od Tamarinih prijatelja nije bio dovoljno dobar pa su najčešće bili sami ili s njegovim malobrojnim znancima. To je bilo dobro za Andriju koji je Tamaru mogao pozivati na red za sve što mu se prohtije.
Zašto ne voliš isto što i ja?
Prigovarao bi joj da je pretjerano uredna, to što u kavu stavlja previše mlijeka, a ljutilo ga je i to što ne voli smokve kao on. Kada mu ručak ne bi odgovarao, bacio bi ga preko ograde, a Tamara se naslušala i prigovora da je loša majka, da nije u stanju prepoznati Andrijinu veliku ljubav i žrtvu...
Kada je veza nakon godina mučenja puknula, pokazalo se da je Andrija verbalnom agresijom skrivao svoj dvostruki život.
“Previše si osjetljiva”, “ne možeš se tako osjećati”, “ti samo pokušavaš zapodjenuti svađu”, “ti nisi u stanju”... Tako najčešće govore zlostavljači koji se prema svojim partnericama odnose s pozicije božanstva i uzimaju si za pravo iznositi stavove u njihovo ime, kao da žive u partneričinu tijelu.
O verbalnim zlostavljačima, za razliku od njihovih “fizičkih” kolega, puno se manje zna i govori, no ima ih znatno više nego što se može i pojmiti. Verbalni zlostavljači za sobom ne ostavljaju tragove, modrice, izbijene zube i slomljene kosti, no to ne znači da ono što oni rade ne boli jer žrtva dulje vrijeme živi život prema nametnutim kriterijima, osjeća krivnju, gubi samopouzdanje i vrlo je često izolirana od ljudi s kojima bi mogla podijeliti probleme ili im se potužiti (roditelji, prijatelji, susjedi, pa čak i odraslija djeca). Verbalnom su zlostavljanju skloniji dominantni partneri, najčešće muškarci, no zlostavljačice mogu biti i žene.
Na žalost, ovakav oblik zlostavljanja vrlo često prati i fizičko zlostavljanje, i to kao “nastavak” verbalnog ugrožavanja koje s vremenom postaje sve intenzivnije, a partnerica se do tada na njega “priviknula”.
Pokoravanje verbalnim napadima samo razjaruje zlostavljača te se njegov modus operandi mijenja.
Nadmoć, podcjenjivanje, dominacija, protivljenje, manipulacija, neprestano kritiziranje samo su korak do agresivnosti i zastrašivanja koje, na žalost, mnogi ljudi prihvaćaju kao dio normalnog ponašanja i pripisuju ga temperamentu.
Manipulatori izjavama
U knjizi Patrizije Evans “Verbalno zlostavljanje u emotivnim vezama”, u izdanju VBZ-a, kroz niz priča iz života detaljno su oslikani primjeri zlostavljanja. Autorica uspoređuje fizičke i verbalne zlostavljače pa tako izdvajamo primjer prema kojem su fizički zlostavljači s vremena na vrijeme spremni ispričati se, a verbalni manipuliraju riječima do te mjere da su im izrazi “volim te”, “nitko te ne bi mogao voljeti kao ja”, “nikad te neću ostaviti” ili “samo želim da budeš sretna” tek uvod u cijeli niz rečenica koje će – prikrivene emocijama – povređivati žrtvu.
Ono što se najčešće događa jest da žrtva počinje vjerovati kako je sama odgovorna za patnju koju prolazi.
Kaj to još jedno u nizu \"remek djela\" nedojebanih BABE-a .-)))))