U posljednje vrijeme dosta razmišljam o prolaznosti i smislu života, i o smrti koja me plaši, vjerojatno zato što su mi se u zadnjih nekoliko mjeseci “zaredale” vijesti o smrti više poznanika. Znam da nitko ne može živjeti vječno i da ću jednom i sama prestati disati i fizički nestati. Svjesna sam da je to prirodno, i da možda energetski i dalje postojimo u nekoj drugoj dimenziji, ali mislim da možda ne prihvaćam život na pravi način kad strepim od onoga što je neminovno.
Razmišljam li pogrešno?
Nina
Strah od smrti je nešto prirodno i svatko će ga iskusiti ako se suoči s realnom situacijom u kojoj joj je život ugrožen. No kada je u pitanju iracionalan strah, koji doživljavamo jednako neugodno kao i realan, kada ne možemo o tome prestati razmišljati, kada s njim navečer zaspimo i ujutro se budimo, to je alarm da treba potražiti stručnu pomoć.
Strah od smrti naziva se nekrofobija. Vijesti o smrti, stradanju, bolesti, osobito bliskih osoba, mogu biti okidači i ljude suočiti s činjenicom kako je život prolazan i kako će i naš jednog dana završiti. Većina ljudi o tome ne razmišlja sve dok ih nešto ne “probudi“ i podsjeti koliko smo sretni i koliko trebamo živjeti život. Često zaboravljamo kako svi imamo “rok trajanja“ a ne znamo koji je. Nitko ne može biti sto posto siguran kako će se ujutro probuditi. Vrijeme koje imamo je ograničeno i svaki dan trebamo iskoristiti u potpunosti.
1. Preokrenite strah u pozitivan poticaj – strah od smrti može biti koristan jer nas podsjeća da poduzmemo akciju i iskoristimo vrijeme. Ali opsesivan strah od smrti to sprečava, ljudi prestaju istinski živjeti.
2. Utvrdite okidače straha – svakodnevno pratite koje situacije u vama pokreću misli o smrti i stvaraju osjećaj tjeskobe. Zapišite ih. Razmislite o tim vanjskim pokretačima – podsjećaju li vas na neki specifičan događaj koji ste potisnuli, koji vam je možda bio traumatski. Možda niste preboljeli smrt neke vama važne osobe ili drugi traumatski doživljaj koji vam je bio visoko stresan, a potisnuli ste ga, pa svaka slična situacija može biti okidač za potisnuti strah i dovesti vas u isto stanje kao tada. Ako je tako, bilo bi dobro potražiti pomoć stručnjaka.
3. Umirite um i tijelo – ali ne tako da se trudite prestati razmišljati o strahu. Što se više trudite, više ćete o tome misliti. Prije svega skrenite misli na svoje tijelo, budite ga svjesni. U tijelu osjećamo strah. Umirite tijelo, promijenite osjećaje i senzacije u tijelu. Otuširajte se, slušajte opuštajuću glazbu, duboko dišite… Tada se fokusirajte na ono što bi moglo biti pozitivno u tom strahu, kako vam može pomoći da kvalitetnije živite. Zapitajte se: “Što još mi ovaj strah može značiti?“ Mijenjajući značenje koje dajemo strahu mijenjamo, i to kako se osjećamo.
4. Živite život – Australka Bronnie Ware napisala je knjigu o tome kako je nakon desetogodišnje bankarske karijere odlučila potražiti posao koji će je više ispuniti radošću i smislom. Iako se nije školovala za to, život ju je odveo u palijativnu njegu. Radeći s umirućima i njihovim obiteljima, susrela se s mnogim mudrim ljudima koji su joj dali sjajne životne savjete, a ona je odlučila primijeniti ih.
Provodeći vrijeme s njima, otkrila je pet stvari za kojima najviše žale ljudi čiji se život bliži kraju: Da smo barem imali hrabrosti živjeti onako kako smo zaista željeli, a ne onako kako su drugi očekivali od nas. Da barem nismo toliko radili. Da smo barem imali hrabrosti izraziti osjećaje. Da smo barem ostali u kontaktu s prijateljima. Da smo si barem dopustili biti sretniji.
Nemojte dopustiti da bude prekasno. Stvorite već sada život kakav zaslužujete.