SLAVI 15 GODINA RADA

Nenad Sovilj: Nakit je strast prema lijepom, osobnost onoga koji ga nosi

Foto: John Pavlish
Nenad Sovilj
Foto: Mladen Šarić
Nenad Sovilj
Foto: Mladen Šarić
Nenad Sovilj
Foto: Damir Sencar/HINA/POOL/PIXSELL
Inauguracija predsjednika Zorana Milanovića
02.07.2020.
u 11:09
Nenad Sovilj je kreator nakita i kipar, nadahniti kreativac čija djla vole - i nose - mnoge poznate žene, ali i još veći broj napoznatih, ali pravih, ljubiteljica lijepog
Pogledaj originalni članak

Tko je ikada vidio neki komad nakita iz njegove majstorske radionice, nije ga zaboravio. Nenad Sovilj je krator nakita i kipar, nadahniti kreativac čija djla vole - i nose - mnoge poznate žene, ali i još veći broj napoznatih, ali pravih, ljubiteljica lijepog.

Petnaest godina na modnoj sceni – broj stvarno sjajno zvuči. Uz čestitke i prvo pitanje: da vam je netko prije petnaest godina rekao da ćete trajati i trajati, što biste pomislili?

Zahvaljujem na čestitkama. Uistinu nisam o tome razmišljao, nadao sam se negdje duboko u sebi da će strast trajati te da ću biti konzistentan. Tada sam imao 25 godina, i uvijek sam bio tip kojega je mnogo stvari zanimalo i kojima sam pristupao na vrlo studiozan način. Pritom sam često nakon što sam nešto apsolvirao, prešao na skroz drugu stvar. Eto, drago mi je da je ljubav i strast prema kreiranju, radu s rukama i skulpturi gdje je nakit u kategoriji male plastike ostala. Vjerojatno je razlog tomu i velika interdisciplinarnost samog procesa koja me već godinama drži u fokusu, kroz nove tehnike koje isprobavam, nova znanja koja stjećem te zrelosti kojoj ne možemo pobjeći.

Kako je uopće došlo do toga da se posvetite izradi nakita, i to čovjek koji ima diplomu Agronomskog fakulteta?

Nakit je nastao iz mog igranja sa kiparstvom. Volio sam se smirivati tako što sam od gline radio razne predmete pa i male organske skulpture. Zatim sam jednom pomislio kako bih na jednoj skulpturici ako probušim rupu, mogao dobiti narukvicu. I desio se prvi komad nakita. Dalje sam razrađivao ideju korištenja materijala te sam krenuo upoznavati smolu. Bilo je vrlo zabavno jer se to materijal koji nije nitko do tada ozbiljo koristio u izradi nakita. Koristili su je umjetnici u kiparstvu, obrtnici u zaštiti drugih materijala i kao ljepilo, ali nitko ju nije, u nas barem, studiozno proučio i izabrao kao glavni medij za rad. A Agronomski fakultet je bio izbor osamnaestogodišnjaka, koji je zbog ljubavi prema biljkama i kroz konzultacije sa očekivanjima obitelji i “društva”, tada bio najbolje rješenje.

Od prvog komada koji ste napravili ne može vam se poreći orginalnost. Nakita poput vašeg zaista ne postoji nigdje drugdje. Od kuda stiže inspiracija i kako je vizualizirate? Kako realizirate?

Uvijek sam bio vrlo kritičan prema sebi, situacijama i stvarima oko sebe. Analitički pristup mi je primaran. Očito sam tako odgojen, a ne mogu zanemariti niti činjenicu mog odrastanja u 80-ima i 90-ima koje su kroz svoje postavke u mene usadile razne principe; i po pitanju kvalitete i po pitanju bitnosti vlastite realizacije. Za sve te moje buntovne trenutke teenjdžera sigurno je važna i činjenica da sam rastao u glavnom gradu i koristio maksimalno ono što mi je pružao kroz svoje sadržaje. Kroz to odrastanje shvatio sam i značenje trenda i njegovo rezoniranje sa mnom, i postajao svjesniji svog talenta u vizualnim aspektima. Samopouzdanje i osvještavanje svog talenta, te spoznaje da uz njega treba još i raditi, učiti, nadograđivati ga, očito su rezultirali originalnošću. I dalje razmišljam i prepuštam se svojoj dječačkoj mašti… tamo nastaje inspiracija i stvara je kreacija. Zatim kreće analitika i metodologija, a onda realizacija. To su trenuci zbog kojih radim ovo što radim; to je moja uloga - da stvaram.

Imate li uzore? Među draguljarima ili možda među kiparima, jer skulpturalnost vašeg rada je neupitna?

Nemam uzore. Imam ljude čiji rad cijenim. Od kipara to su uglavnom oni iz doba Moderne, ali naravno da oni nisu jedini. Obožavam i suvremenu umjetnost, od kipara mi je omiljen Maurizio Cattelan. Od draguljara Bvlgari mi je bio najdraži. Više niti u to nisam siguran, jer ono što mi vidimo danas od te draguljarskih kuća to je dio koji je u prvi u plan stavio ekonomski odjel tvrtke, ne onaj kreativni.

Zlato, srebro, drago i poludrago kamenje oduvijek su sinonim luksuza. Kakav je raspon cijena kod vas?

Veći dio nakita koji stvaram nije od plemenitih metala niti od dragog kamenja već prvenstveno od smole, poludragog kamenja, inoksa, mesinga, bakra i bronce. Zapravo se sa smolom igram alkemičara koja metalima daje karakteristike plemenitih metala, a plemenitost istih se očituje u njihovom nereagiranju. Tako da osnovni materijal većinom i nije skup, već je to vrijeme utrošeno do konačnog proizvoda, jer proces je dugotrajan i zahtijevan. Imam širok raspon cijena i mislim da većina ljudi može pronaći nešto za sebe. Jako mi je bitna kvaliteta kamenja, koralja i bisera koje koristim. Nikad ne koristim imitacije kamena, niti sintetički napravljeno kamenje. Tu osjećam veliku odgovornost i prema svojim klijentima, a i prema sebi. Kada koristim plemenite kovine i drago kamenje, cijena raste jer biram najbolje kamenje. To je moja dužnost gdje iskazujem poštovanje prema materiji koju spajam u jednu cjelinu. Ipak su oni nastali u formativnom razdoblju planete, a neki su čak došli kao posljedica umiranja zvijezda…. poput zlata, jedinog žutog metala na Zemlji.

Postoje danas uopće univerzalna pravila za nošenje nakita? Nekada je to bilo mnogo strože, a danas se čini da se bontona drži samo britanska kraljica kada u koroti nosi samo bisere.

Više ne postoje univerzalna pravila više. Jednostavno vremena se se promijenila, opustila. Što je zapravo prednost zbog slobode izričaja, ali i mana kada se degradira red koji ipak mora postojati. Subjetivna je perspektiva do koje mjere ćete se posvetiti pronalaženju svog reda u ovom kaosu, kako u svemu tako i u ekspresiji sebe kroz odjeću, obuću i nakit kojim i dalje komunicirate ono što jeste.

Pogoduje li demokratičnost mode nakitu ili mu oduzima blistavost?

Mislim da je pozicija nakita od pradavnina do danas ostala ista. Njegova moć je neupitna, a i ono što govori vama. Definitivno ga treba imati hrabrosti i stila nositi i sa njim se ugodno osjećati. Tada svi materijali u njemu počinju blistati kroz vašu energiju.

Zna se da mnoge poznate i malo manje poznate osobe vole i nose vaš nakit, a pod reflektorima ste se posebno našli prošle zime kada je za inauguraciju supruga vaš nakit nosila Sanja Musić Milanović. Kako je došlo do te suradnje?

Ana Ivančić koja je radila styling za inauguraciju me nazvala i pitala da li bih radio nakit za tu priliku. Odmah sam pristao jer mislim da je to velika čast, velik dan za našu domovinu i bilo mi je drago da mogu sudjelovati. Posebno što je riječ o Sanji koja je primjer suvremene prve dame koja je, osim što je žena sa stilom ujedno i realizirana u svom poslu kao profesorica na Medicinskom fakultetu. Inzistirala je da nosi hrvatski rad, pa smo se tako Varteks sa dizajnericom Tinom Ranilović Vrdoljak i ja našli u tom projektu zajedno.

Što vam je od nakita najdraže vidjeti na ženi, a što na muškarcu?

Uistinu nemam preference. Nije stvar je li to prsten, ogrlica ili sat. Muškarac ili žena. Volim vidjeti osobnost kroz nakit, strast i ljubav prema lijepom. Ne preferiram vidjeti puno sitnog nakita na osobi, a to je trend već zadnjih par godina. To mi izgleda poput kaosa, nije mi lijepo. Više sam tip za statement komad, i princip ‘manje je više’. I to ne na skandinavski način kada je u pitanju nakit; govorim brojčano.

Što sami nosite i kolika je kolekcija vašeg osobnog nakita?

Uvijek nosim sat i zadnje dvije godine tanku srebrnu ogrlicu sa southsea morskim biserom. Za 30. rođendan sam si kupio smaragd koji mi je tada bio najdraži kamen, te sa 33. godine odlučio otopiti tatin pečatnjak koji sam naslijedio i zlatnik Franza Josepha koji sam dobio za rođenje od bake i djeda, te napraviti prsten koji i dan danas ponekad nosim. Stvar je raspoloženja. Trenutno si za 40. rođendan planiram pokloniti/izraditi zlatni prsten od tanzanita i žada. I to je to.

Nova kolekcija, koju predstavljete 2. srpnja u Esplanadi, u središtu ima bisere. Za mene su to najputeniji dragulji, jer dok se sve ostalo drago kanmenje može mehanički čistiti što im vraća sjaj, biserima treba toplina ljudskog tijela. Što vama pričaju biseri?

I za mene su najputeniji, najženstveniji. Nisam ih prije volio, dapače imao sam veliku odbojnost prema njima. Ali mišljenje se mijenjalo, vjerojatno kada sam doslovno bio natjeran da si napravim ogrlicu sa biserom. Bio je to ozbiljan izazov. Napraviti ogrlicu za muškarca sa najženstvenijim kamenom. I dati mu priliku. Tada sam započeo sa ozbiljnim proučavanjem bisera. Realizirao sam taj projekt vrlo uspješno. U naredne dvije godine jako zavolio bisere, promijenio mišljenje. Tako je i nastala ova nova kolecija Metamorphosis koja uistinu simbolizira više promjena u mom životu, pa i samom poslovanju. Za mene biser simbolizira promjenu i prihvaćanje.

Koliko su korona kriza i ‘novo normalno’ utjecali na vaš rad, koliko na prodaju, a koliko na proslavu 15. godišnjice rada?

Korona se u početku pokazala kao nešto vrlo dramatično, ali kako na kraju sve negativno nas uči nečemu pozitivnom, tako je u konačnici korona meni donijela opet neku promjenu i spoznaju. Spoznaju o društvenoj komociji kojoj ne mogu dozvoliti da nadvlada u mom životu, pa sam tako odlučio smanjiti radno vrijeme dućana kako bih imao više vremena za sebe i stvaranje u kojem najviše uživam. Prije korone sam očito ispravno inuitivno zatvorio sve dućane na Jadranu, te se posvetio i preuredio zagrebački dućan u Amruševoj te započeo izradu nove web stranice i web shopa. Za sada mislim da je boutique i online boutique dovoljan prostor za prezentaciju i prodaju mog rada.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.