Treći nastavak
Tajne New Yorka (1) pročitajte ovdje
Tajne New Yorka (2) pročitajte ovdje
“Ich bin ein Berliner!” (Ja sam Berlinac) čuvena je izjava američkog predsjednika Johna F. Kennedyja u govoru koji je 1963. održao u Zapadnom Berlinu. Tada je malo tko slutio da će se jednom podijeljeni njemački grad ujediniti, no to se naposljetku dogodilo 1989. simboličnim padom zida, čiji su dijelovi razneseni diljem svijeta: od muzejskih postava do privatnih kolekcija i galerijski su eksponati i “svjedočanstva prošlosti” u drugim svjetskim metropolama.
Tako se i New York može podičiti sa čak pet komada Berlinskog zida, što su se po vrtoglavo visokim cijenama prodavali na aukcijama. U večini slučajeva radi se o vrlo vrijednim crtežima, a taj je trend oslikavanja zida početkom osamdesetih pokrenuo umjetnik Thierry Noir u blizini svog apartmana u Zapadnom Berlinu. Više od četiri metra visok zid postao je “platno” na kojem su prvo berlinski slikari, ulični umjetnici i majstori grafita, a potom i kreativci iz svih dijelova svijeta ostavili svoj pečat.
Golubica mira s vrha zida
Najpoznatiji njujorški komad zida upravo je Noirovo djelo (u paru s drugim umjetnikom Citnyjem) koje je 1990. kupljeno od istočnonjemačke vlade. Prvo je bio postavljen u popularnom Paley Parku, na 53. ulici u blizini Madison avenije, ali od straha da će tom djelu neosporne povijesne i umjetničke vrijednosti naštetiti vremenske nepogode, komad zida prebačen je u zatvoreni prostor. Nalazi se u predvorju zgrade na adresi Madison avenija 520, a može se razgledati sedam dana u tjednu.
No, nisu svi berlinski komadi zida zaštićeni, ostala četiri su na otvorenom. Tako se od 2002. u vrtu Ujedinjenih naroda nalazi dio zida, dar njemačke vlade, koji je originalno bio smješten na Potsdamer Platzu, a od 2004. u čast petnaeste godišnjice pada zida u Kowsky Plazi, pokraj Battery Parka, postavljen je dio koji je ocrtao Kiddy Citny. Djelić zida prisutan je i u popularnom muzeju “Ripleyevo vjerovali ili ne” na Times Squareu, a peti dio se također nalazi u muzeju, u “Intrepid Sea, Air & Space Museum” na Pieru 86 na rijeci Hudson. I taj je komad oslikao Kiddy Citny, a muzeju ga je darovao umjetnik Peter Max, koji je simbolično čekićem i dlijetom izrezbario golubicu u kamenu i postavio je na vrh zida, kao simbol slobode.
Ako u gradu s tisućama krovnih vrtova i terasa za jedan kažu da ima najbolji pogled na Manhattanu, onda ga svakako vrijedi posjetiti. Riječ je o vrtu na krovu Metropolitan muzeja, sa spektakularnim pogledom na cijeli istočni dio grada i Petu aveniju, potom hotel “Plaza” i Central Park, kao i na predivne zgrade poput Dakote i San Rema na Upper West Sideu.
Vrt je otvoren u ljeto prije točno 30 godina, a zovu ga još i Cantorovim vrtom u čast njegovih mecena: Iris i Geralda Cantora, koji su dali novac za njegovu gradnju. Inače, mnogi ne znaju da se u MET-u ne treba platiti preporučena cijena ulaznice od 25 dolara: muzej se, naime, financira od donacija (najviše bogatih Židova) i dovoljno je na blagajni darovati neku simboličnu svotu (pet dolara je sasvim pristojno).
Ovo nije mjesto za selfieje
Taj najveći američki muzej jedan je od najpopularnijih u svijetu, s lanjskom posjećenošću većom od 6,5 milijuna ljudi, no samo rijetki od njih znaju da se pravi dragulj krije – na krovu.
Do njega se dolazi kompliciranim putem: kroz labirint galerija potrebno je naći dizalo na drugom katu, a kad se iskrcate na četvrti kat, trebate se uskim stubištem popeti još kat i pol do krova.
Kritičari koji pišu o likovnoj umjetnosti i slavnom muzeju protive se populariziranju tog mjesta uz objašnjenje da se na taj način odvraća pažnja od onog bitnog – umjetnosti.
Tvrde da posjetitelji dolaze samo snimiti selfie umjesto da uživaju u umjetničkim instalacijama. Jednom godišnje u protekla dva desetljeća razni su renomirani umjetnici imali priliku održati izložbu na krovu. Do sada su tu čast imali: Jeff Koons, Roy Lichtenstein, David Smith, Cornelia Parker..., a najnovija instalacija “Teatar nestanka” argentinskog umjetnika Adriana Villara Rojasa otvorena je u travnju i traje do kraja listopada i zatvaranja vrta.
Posebnost je izložbe što je umjetnik istraživao i upotrijebio muzejske eksponate kako bi napravio replike poput egipatskih božanstava ili indijskih ratnika upotrijebivši 3D printer.
imam i ja parce Berlinskog zida.