Lea Radolfi, crvenokosa pjevačica grupe Judette, glazbeni talent naslijedila je od oca Davora Radolfija.
Kaže da nikada nije težila da postane profesionalna pjevačica, a o pjevanju je najviše naučila – kod kuće.
– Pjevanje je osjetljiva stvar koju ne treba forsirati. Većina će me zbog ovoga mrziti, ali zaista mislim da kod preforsiranog školovanja nestaju identitet i emocija.Ove godine grupi Judette izlazi prvi album, a na radiopostajama već se vrti singl “Rio”
.– S nestrpljenjem čekamo da album izađe, no znamo da nas čeka još puno dokazivanja. Do tada si ostavljamo puno vremena između singlova, želimo biti sigurni da je to to. Pjesma “Rio”’ priča je o karnevalu i lijepom svijetu koji prizivaš u misli kad si loše – rekla je Lea.
Sama piše tekstove pjesama, režira spotove, montira ih i sudjeluje u uglazbljivanju.
– Na snimanju prvog spota energija je bila genijalna. Nismo imali novca za najam kolica za snimanje pa smo uzeli stolac, cigle, konop i skateboard i od toga ih napravili. Dok su me dvojica vukla, snimatelj se vozio na skateboardu i snimao.Lea najviše piše o emocijama i ljubavi, a loše emocije prenesene u pjesmu kao čarolijom nestaju. Katkad pjesmu piše i po šest mjeseci.
– Nedavno sam napisala pjesmu u dvadeset minuta i više je nisam mijenjala. Samo se ‘izlila’ iz mene, no nekada to stvarno zna potrajati. Vjerujem u trenutke inspiracije, ali i u disciplinu pisanja.
U jednom razdoblju života Lea je osjetila zasićenost pa četiri godine nije pjevala, već se bavila plesom. No glazbi se ipak vratila.
– Ako ti je namijenjena ta misija, ne možeš od nje pobjeći. Proganjat će te cijeli život. Usmjerenje benda ne bi drastično mijenjala ni da to od njih zatraži diskografska kuća, no hoće li tako razmišljati u budućnosti?
– Još uvijek nam je srce u tome. Ako zaista želiš živjeti od glazbe, onda moraš prilagoditi zvuk masi. Ostati pritom svoj jako je teško. Mnogi su uspjeli, no underground scena smatra ih prekomercijalnima. Pa što onda! Nismo više klinci koji sviraju punk u garaži!
Samouka i svestrana Lea studira menadžment u kulturi na privatnom fakultetu, ali da može vratiti vrijeme, rado bi upisala glumu na Akademiji dramskih umjetnosti.
Foto: Karmen Poznić
– Lutala sam po fakultetima. Iskreno, nisam znala što bih studirala, ali pokleknula sam pred onim da moram imati diplomu. Priznaje kako je na početku glazbene karijere zbog predrasuda koje su je okruživale pokušavala sakriti činjenicu da je kći poznatog glazbenika.
– Nisam znala zašto je čudno što sam nastavila tim stopama. Odrasla sam u glazbenoj obitelji. Najviše na svijetu htjela sam se odvojiti od činjenice da imam poznatog oca, a priče koje su počele kružiti da je “tata sve sredio” još su me više motivirale da radim. Takvi su me komentari iritirali i nisam to skrivala. Da su nam pjesme loše, nikakvo mi prezime ne bi pomoglo.
Lea je sportski tip. Bavila se tenisom, rukometom i plesom, a radi i kao instruktorica snowboardinga. Uživa u kuhanju vegetarijanskih jela za sebe i za druge i priznaje da je komplicirana kada je hrana u pitanju. Kuhinjske namirnice koristi i za njegu lica, na primjer od meda, maslinova ulja i zobenih pahuljica radi odličnu masku. Šminku čisti bademovim ili kantarionovim uljem, a posebne rutine osim toga nema. Svoj stil odijevanja neodlučno opisuje:
– Draga mi je vintage odjeća. Volim kožu, crnu boju i volim kupovati na buvljacima gdje sam za dvije kune znala naći odlične stvari! Najskuplja stvar koju sam tamo kupila bio je kožnjak od janjeće kože iz 80-ih.
Foto: Karmen Poznić
Obožava nositi stvari iz mamina ormara iako, kaže, više nema “vječnih” komada jer se i mama modernizirala, a predmet bez kojeg ne može su sunčane naočale. Nosi ih i kad je oblačno jer ima osjetljive oči. No zapravo ni s modom ni s kozmetikom ne eksperimentira previše.
– Volim boje, ali ne volim previše šminke jer tako izgledam dvadeset godina starije. Zato sam danju većinom bez šminke. Kad izlazim, malo “pojačam” oči i stavim crveni ruž. Držim do sebe, ali njegujem prirodnu ljepotu.
Za kraj, Lea je s nama podijelila svoju životnu filozofiju: – 50 posto ovisi o sudbini, a 50 posto je trud. Na neke stvari ne možeš utjecati i ne smiješ se za to kriviti. Volim duhovne stvari i one me izvlače iz težih situacija. Ne žalim se puno, dosta sam jaka i optimist po prirodi. Većinu vremena nosim ružičaste naočale.
Foto: Karmen Poznić