Kroz Trogir me provela Trogiranka Marta Ivačić (20), studentica povijesti umjetnosti i arhitekture.
– Prednost našega grada je to što na relativno malom prostoru gradske jezgre imate mnogo toga za vidjeti, od katedrale sv. Lovre, kule Kamerlengo, palače Ćipiko, Muzeja sakralne umjetnosti... – priča Marta.
Stojimo na glavnom trgu, a ona pokazuje:
– Evo, katedrala je primjer kako se miješaju stilovi. Građena je u doba romanike, gotike, renesanse, a ima i baroknih detalja. Kako su se mijenjali trendovi, tako se gradilo. Ali, tako je po cijeloj Dalmaciji, slična je priča i sa splitskim zvonikom Svetog Duje. Pronalazimo romaničku masivnost, gdje su dijelovi katedrale teži i krupniji, a iznad njih su gotički visoki stupovi i otvori. Ti se otvori zovu bifore – objašnjava mi.
No, pustimo povijest, kako se danas u Trogiru živi, što rade mladi?
– Noćnog života nema kao na ostalim mjestima na obali. Mentalitet nas domaćih je da nismo za klubove, već se radije skupimo kod nekog u kominu na roštilju, odemo zajedno brodom na kupanje. Trajektom do Drvenika ima samo 20 minuta, a tamo je divljina, nema kafića, samo opuštanje uz more. Gosti idu na plaže Okrug i Slatina, koje su lijepo uređene, imaju kafiće, a i relativno je čisto.
U Trogiru nije moguće kupati se na rivi gdje poželite.
– Ima turista koji se kupaju na rivi, ali ipak ne bih to preporučila, mi tu prljavu vodu zovemo “foša”. Nije prljava kao ona u Veneciji, ali bolje je prošetati malo izvan grada i uživati...