Vlasnici kućnih ljubimaca često biraju određene pasmine pasa iz različitih razloga, prilagođavajući izbor svojim životnim okolnostima i osobnim preferencijama. Odabir prave pasmine može biti složen proces koji uključuje razmatranje različitih faktora, uključujući temperament, razinu energije, zahtjeve za vježbanjem i kompatibilnost s vlasnikovim načinom života. Također, važno je uzeti u obzir i druge osobine pasmine, poput sklonosti stvaranju buke ili potrebe za društvenošću. Neke pasmine imaju tendenciju biti glasnije ili zahtijevaju više pažnje i društva, dok druge mogu biti mirnije i samostalnije, piše Best Life.
‘Iako određene pasmine pasa mogu imati veću predispoziciju za lajanje od drugih jer su uzgajane kako bi zaštitile ljudske domove i stoku ili izbacile plijen iz skrovišta za lovce, svaki pas laje, pa biranje psa isključivo prema pasmini s očekivanjem da neće puno lajati nije ispravna’, objašnjava trenerica pasa Alexandra Bassett, ‘Ali, nijedan vlasnik kućnog ljubimca ne mora živjeti s kroničnim lajanjem ako razumije kako reagirati na različite vrste lajanja’. Ali, u nekim slučajevima, određene vrste pasa su predisponirane za stvaranje više buke.
1. Patuljasti šnaucer: Zbog svoje nešto manje veličine, minijaturni šnauceri popularan su izbor za mnoge. Međutim, stručnjaci kažu da pasmina može postati bučna ako se o njoj ne brine pravilno. ‘Šnauceri su vrlo inteligentni i obiteljski nastrojeni psi ako su zadovoljene sve njihove osnovne potrebe, ali mogu postati kronični lajavci ako nemaju sve što im treba’, kaže Bassett, ‘Budući da su uzgajani da budu psi čuvari, važno ih je smiriti kada krenu lajati. Inače bi mogli lajati na svaki nepoznati zvuk koji čuju ili osobu koju sretnu’.
2. Sibirski haskiji: Poznati po svojoj toleranciji na ekstremnu hladnoću, sibirski haskiji također su popularni zbog svog profinjenog izgleda. Ali, oni su još jedna pasmina za koju stručnjaci kažu da su vrlo glasne prirode. ‘Sibirski haskiji vrlo su energična i pričljiva pasmina koja radije zavija nego laje’, kaže veterinarka Bethany Hsia, ‘To djelomično zbog prirode pasmine koja je orijentirana na čopor’.
3. Samojedi: Duboko ukorijenjeni životinjski instinkti koji su namjerno usađeni u pse jedan su od razloga zašto su možda bučniji od ostalih. Međutim, u slučaju pasmina poput samojeda, to također može imati veze s drugim genetskim elementima. ‘Ova je pasmina blisko povezana s vukovima i oni će zavijati na gotovo svaki zvuk’, kaže veterinarka Sally Grottini, ‘Kao i vukovi, žele okupiti svoj čopor na bilo koji znak opasnosti. Također su verbalna vrsta i lajat će ili cviljeti od uzbuđenja’.
4. Bigl: Bigl je gonič male do srednje veličine poznat po svom oštrom njuhu i nepogrešivom instinktu. ‘Iako njihov lavež nije osobito glasan, bigli su prilično vokalni, osobito kada osjete zanimljiv miris’, kaže trener pasa Aaron Rice, ‘Njihovi lovački instinkti čine ih sklonima lajanju, pa je rana obuka ključna za upravljanje njihovim vokalnim tendencijama’.
5. Pirinejski planinski pas: Kao veća radna pasmina, Pirinejski planinski psi ističu se svojom divnom pahuljastom dlakom i odlučnom osobnošću. Međutim, dio njihovog ugrađenog temperamenta znači da će možda trebati posebnu obuku kako bi obuzdali svoju sklonost lajanju. ‘Ovi su psi uzgojeni kako bi grabežljivce držali podalje od domaćih životinja, osobito kada vlasnici nisu u blizini’, kaže Grottini, ‘Oni često motre stado stoke tijekom noćnih sati kako bi ih zaštitili od grabežljivaca poput vukova i kojota. Njihov lavež nastavit će se sve dok se grabežljivac ne udalji ili dok ga vlasnik ne preuzme’. Prema Bassett, držanje pasmina koje nisu pravilno socijalizirane od mlade dobi lako mogu biti preplavljene novim i nepoznatim podražajima i kao rezultat toga mogu puno lajati. Ona predlaže vježbe, obuku, obogaćivanje i prakse rane socijalizacije kako bi se spriječili problemi.
6. Australski ovčar: Poznati po svojoj inteligenciji i prijateljskom raspoloženju, australski ovčari popularan su obiteljski kućni ljubimci. Međutim, povijest njihove pasmine također znači da mogu biti glasniji od drugih pasa. ‘Oni koriste lavež za kontrolu i usmjeravanje stoke’, kaže veterinarka Sara Ochoa, ‘Ovo instinktivno ponašanje znači da će također vjerojatno koristiti svoj glas kako bi pokušali 'natjerati' ljude ili druge kućne ljubimce kući’.
7. Čivave: Za mnoge vlasnike kućnih ljubimaca, čivave su savršen mali izbor za društvo. No, prema Riceu, njihov stas opovrgava ono što osjećaju o svom mjestu u svijetu. ‘Unatoč svojoj maloj veličini, čivave imaju veliku osobnost i laju kao da su puno veće nego što jesu’, kaže on, ‘Često su vrlo glasni, koristeći svoj lavež da izraze svoje osjećaje i potrebe. Rana socijalizacija je važna kako bi se to izbjeglo’.
8. Njemački ovčari: Njemački ovčari često se smatraju oličenjem staloženosti, sigurnosti, pa čak i temperamenta. Ali, iako su poznati po svojoj odanosti, inteligenciji i zaštitničkoj prirodi, također mogu biti skloni stvaranju više buke od drugih pasmina. ‘Iako njihov lavež služi kao upozorenje potencijalnim uljezima, oni također mogu lajati iz dosade ili tjeskobe ako im se ne pruži dovoljna fizička i mentalna stimulacija’, kaže Rice, ‘Srećom, uz dosljednu obuku i vježbu, njihovo lajanje može se učinkovito kontrolirati’.
9. Pomeranci: Mnogim se ljudima sviđaju pomeranci zahvaljujući njihovom trajnom osmijehu i prekrasnoj pahuljastoj dlaci. Međutim, slično čivavama, one imaju tendenciju imati veći stav od svoje veličine. ‘Iako vas njihova veličina može navesti da pomisle kako su oni dobri psi za krilo i torbice, oni su visokoenergetska pasmina kojoj je potrebno mnogo vježbe, treninga i obogaćivanja’, kaže Bassett, ‘Udomljavanje pomeranca više je kao imati psa čuvara velike, aktivne pasmine u malom tijelu nego nabaviti psa koji traži udobnost’. Ona objašnjava da su pomeranci budni i svjesni promjena u svojoj okolini, a lajanje na nove podražaje može prerasti u naviku pretjeranog lajanja u svakoj situaciji. ‘Oni brane svoj teritorij i stoga mogu lajati kada čuju vanjske zvukove, pa je potrebno potruditi se smiriti ih’, predlaže ona.
10. Yorkshire terijeri: Suprotno uvriježenom mišljenju, mali stas ne znači automatski da će pasmina stvarati buku. Ali, jedna popularna pasmina može utjeloviti ovaj stereotip bez intervencije vlasnika. ‘Yorkshire terijeri su odvažni i agresivni, s tendencijom lajanja na nepoznate zvukove ili uočene prijetnje’, kaže Rice, ‘Rana socijalizacija i trening pozitivnog potkrepljenja mogu pomoći u obuzdavanju njihovih tendencija lajanja i usmjeriti njihovu energiju u konstruktivnije ponašanje’.