Tako su uštedjeli mnogo novca besplatnim smještajem. Njihova prva destinacija bila je dugo željeni Island. Mama Ivana podijelila je s nama njihovu priču s Islanda.
Kako jeftino proći na skupom Islandu?
Već dulje vrijeme Island mi je bio visoko na popisu željenih destinacija. Znala sam, za početak, da je sve jako skupo, počevši od smještaja. I kako onda financijski provesti putovanje u skupu zemlju za cijelu obitelj?! Brzo mi je sinulo rješenje, Home Exchange, zamjena domova! Kad sam stavila na vagu da vrlo prosječan do lošiji smještaj za četiri osobe na Islandu stoji oko 150 do 200 eura na dan, računica od minimalno 1000 – 1500 eura uštede na smještaju za sedam dana prevagnula je i naš stan u Zagrebu oglasila sam za zamjenu. Poslala sam, moram priznati, hrpu upita i stigao je pozitivan odgovor. Obitelj iz Reykjavika ponudila je svoj stan na korištenje. A znate što smo još dobili na korištenje? Auto! Usput rečeno, rent-a-car za tjedan dana košta 400 eura na tjedan. Stvarno za poželjeti.
Zamjenski dom u Reykjaviku
Kada smo ušli u zamjenski dom, odmah smo se osjećali kao kod kuće. Anna Lea, vlasnica stana, ostavila nam je u hladnjaku mnogo hrane i piće da se slobodno poslužimo. Dočekala nas je i poruka dobrodošlice uz pjenušac. Zaista nevjerojatno kako je ljudima stalo da vas dočekaju i da se osjećate kao da ste u vlastitoj kući. Stan je bio prostran, topao, ugodan, može se samo poželjeti.
Kći i sin bili su oduševljeni novim igračkama, krevetom na kat. Kada bismo se vraćali kući, govorili su da idemo našoj kući.
Iskustvo i doživljaj boravka u nepoznatom stanu u kojem se osjećam kao kod kuće – to je stvarno jedinstveno. Ugodno i istovremeno uzbudljivo! Moj suprug je bio malo skeptičan, ali i on je jako zadovoljan kako je sve skupa prošlo. Treba izaći iz svoje zone komfora, probati nešto novo, autentično, a pritom i značajno uštedjeti. To je HomeExchange. Ovaj put će sigurno pamtiti cijeli život i prepričavat će svojim prijateljima!
Upoznavanje Islanda
Reykjavikom ćete slobodno šetati jer to nije veliki grad. Svakako sugeriram pogled s vrha luteranske crkve Hallgrímskirkja za koji ulaz stoji 1000 islandskih kruna (oko 60 kn). Visoka 74,5 m, najveća je crkva na Islandu, ali je i među najvećim građevinama u zemlji. Fascinantne su crkvene orgulje s 5275 cijevi. Pogled od 360 stupnjeva daje najbolji prvi dojam gdje se nalazite. Predivne, živahne boje jednostavnih niskih kuća, u daljini more i planina Esja. Šteta je doći na Island i ostati samo u Reykjaviku. Tko ima samo nekoliko dana na raspolaganju, definitivno treba vidjeti Golden Circle i Blue Lagoon. A entuzijasti koji žele vidjeti više, neka se upute u krug Ring Roadom. Mi smo ga odvalili u tri dana i 2 noćenja, 1400 km, uz dvoje djece od 5 i 7 god i dva spavanja izvan našeg Home Exchange doma. Iskustvo Ring Roada bilo je čarobno i nama odraslima, a kamoli djeci. Vidjeli smo kitove, tuljane, puffine (nacionalne ptice koje neodoljivo sliče pingvinima), skupljali kamenčiće, školjke, kupali se u rječicama, termama, prirodnim bazenima…Čista uživancija za cijelu obitelj i čarobna priroda kao iz najraskošnije bajke.
Ring Roadom krenuli smo na sjever. Prva stanica je Dalvik, priobalni gradić iz kojeg kreću organizirane ture gledanja kitova. Smješteni smo u šarmantnoj kolibici s vanjskom vrućom kadom, savršeno. Moram priznati da su djeca najviše uživala u toj kolibici, osjećala su se kao u bajci braće Grimm. Vani je padala kišica, i nije bilo toplo, oko 10 stupnjeva, ali namakanje u kadi na 40 stupnjeva među zelenilom, s kapima kiše koje se zalijeću u bazen i pogledom koji puca na snijegom prekrivene planine (u srpnju) – neprocjenjivo. Prije dogovorenog gledanja kitova u 11 idućeg jutra, prošetali smo po dugačkoj predivnoj plaži s najfinijim crnim pijeskom. Lijeni, dugački valovi nabacuju školjke na pijesak, samo se trebaš sagnuti i skupiti pozamašnu hrpicu ljuštura koje će poslužiti za dječje ''mama-dosadno-nam-je-mi-bismo-nešto-radili'' trenutke.
Islanđani su vrlo opušteni što se kontrola tiče. Prije oblačenja opreme za ukrcavanje na brod (nepromočivo i toplo odijelo), u grupi uglavnom mladih ljudi, nitko me nije tražio da pokažem potvrdu o uplati izleta. Na brodu smo se skuhali u tim odijelima (sunčan i relativno topao dan za Island), a nismo ni imali sreće da neka mrga od kita otpliva krug oko broda i propisno nas zalije. Ali vidjeli smo ih, ne mogu ocijeniti je li to bio uvijek isti kit ili neka ekipica, svako malo je izranjao na površinu po zrak, i onda naklon dubinama i poziranje repom za fotke razdraganih turista. Još je veći doživljaj na brodu mojoj djeci, a i suprugu ribolovcu po hobiju, bilo pecanje, tehnika vertical jigging (kratko ili dugačko trzanje štapom pa namotavanje). Suprug je ''nabrao'' preko 15 kg riba (4 komada) u 10- do 15 minuta. Kao školjke za koje se trebaš samo sagnuti, za ribu ovdje trebaš samo baciti udicu u more. Ne može jednostavnije. I da, tu istu ribu kapetan je odmah očistio, isfiletirao i pri povratku u luku imali smo slasni ručak. Usput rečeno, Bjarni, vlasnik kolibe u kojoj smo odsjeli, pričao nam je da su na ribolovu koji je trajao 23 dana ulovili 850 tona bakalara. Ribe kao u priči, ali je skupa. Jeftinije je kupiti suhi bakalar za Uskrs u Hrvata nego svježi na Islandu.
Nakon toga 'teškog' rada, vozili smo se dva sata do Myvattn Nature baths termi (upola jeftinije od Blue Lagoona, manje napučene, a jednako lijepe). Tko ne voli miris tvrdo kuhanih jaja, nek' diše na usta kao moja kći i svejedno će se lijepo namakati u mliječnoj plavoj i vrućoj vodi. Silika glina obavit će vas glatko kao najfinija krema i koža će vam biti meka i podatna. Ja sam se instalirala uz rub bazena, odakle puca pogled na nepregledna nenaseljena prostranstva, planine i jezera. Poželiš zaustaviti vrijeme, samo na trenutak.
Imali smo priliku vidjeti različita lica islandskog krajolika na putu od Reykjavika prema sjeveru, zeleni nepregledni travnjaci, polja lave prekrivene mahovinom u koju upadaš dok hodaš kao u debeli tepih, brda vertikalno prošarana brazdama kojima očito u neko doba godine klize slapovi raznih veličina. Od Myvattna na sjeveru Islanda prema Seyðisfjörðuru na istoku, gdje nas je čekao hostel i druga noć Ring Roada, vozili smo ispod niskih oblaka i u magli, 60 na sat, a u dva i pol sata vožnje susreli smo samo dva-tri vozila. Nigdje nikoga, ni kuće, ni pumpe, ni travke, ni vodopada, samo mjesečev pejzaž, pust i pomalo zastrašujući. I to je Island, ona druga strana koja izaziva strahopoštovanje.
U 20. stoljeću postojala je prijetnja izgradnje hidroelektrane, ali kći tadašnjeg vlasnika zemljišta na kojem je vodopad, Sigríður Tómasdóttir, izborila se protiv kapitalizma, sačuvala vodopad i postala islandska ikona. Sljedeći na redu, prvi i najpoznatiji od svih gejzira Strokkur svakih nekoliko minuta oformi veliki mjehur vode koji eruptira na visinu od 20 do 40 m. Prelijepo, moćno, uzbudljivo! Zadnji su na redu nacionalni park Thingvellir i Silfra, pukotina gdje se razdvajaju europska i američka tektonska ploča (odmiču se oko 2 cm godišnje). Zaljubljenici u ronjenje s bocama mogu tamo roniti u suhom odijelu na 2°C i iskusiti divotu vidljivosti do 100 metara dubine kristalno čistih islandskih jezera (cijena oko 2000 kn). Tjedan dana nam je bilo dovoljno, iako uvijek nedostaje još bar jedan dan za opuštenu skitnju uz vječni dan islandskog ljeta.
U Islandu popeti se na luteransku crkvu kosta koliko u nas ulaznica na Plitvicka Jezera.