Radni dan počinje mu prije svitanja jer je već u 6.30 na vratima Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj. Ondje ga čekaju deseci dogovorenih pregleda, konzultacija, pacijentice koje se s povjerenjem prepuštaju u ruke upravo profesoru koji osvaja iskrenim osmjehom i neposrednim pristupom, liječniku uz čiju su pomoć mnogi mladi parovi postali roditelji.
Među njima su i Dragica i Josip Veriga koji su upravo 23. listopada, prije punih trideset godina postali roditelji prve hrvatske, točnije tada jugoslavenske – bebe iz epruvete.
Nakon šest godina pokušaja, umjetnom oplodnjom uspjeli su iz prve, a Robert je sedmo dijete u svijetu rođeno ovom tada revolucionarnom metodom koju je u nas sa svojim timom proveo prof. dr. Velimir Šimunić.
– Bio je to veliki iskorak za tim liječnika iz Petrove, ali i mene osobno te sve moje profesore i mentore koji su me tijekom studija pratili i poticali – profesoricu Jelenu Krmpotić, profesora Drobnjaka i profesora Grizelja. Njihova imena i dan danas su na glasu među liječnicima moje generacije, kolegama, profesorima... – izgovara s posebnim poštovanjem ugledni specijalist i redovni profesor ginekologije i porodništva na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
“Potpisuje” čak 4500 djece
Uža mu je specijalnost humana reprodukcija (subspecijalist) i dugogodišnji je predsjednik Hrvatskog društva za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju pri Hrvatskom liječničkom zboru.
Svoj dosadašnji radni vijek proveo je u najuglednijoj ginekološkoj Klinici Medicinskog fakulteta i KBC-a Zagreb, u Petrovoj, a specijalizacije i edukacije diljem svijeta u Erlangenu, Glasgowu, Upsali, Melbourneu, Londonu i Norfolku...
– U ono doba bilo je vrlo teško dobiti dopuštenje da ikamo idete na duže vrijeme, a još je teže bilo sve to financirati. No, eto, nekako se poklopilo da su liječnici koji su bili moji mentori prepoznali situaciju. Metode kojima se tada radilo čuvale su se kao bakini recepti. No, moj potencijal i znatiželju prepoznao je jedan ugledan liječnik u Australiji, rodom Poljak, prof. Alex Lopato i uzeo me k sebi – bez naknade. To me uvelo u svijet IVF-a jer su Australci bili jako napredni u tome – prisjeća se profesor dana koji su bili temelj IVF-metode nakon koje “potpisuje” rođenje čak 4500 djece.
Dvije žene, tri kćeri i pet unuka
– Nisam stao na tome jer znanje i iskustvo, držim, valja dijeliti jednakom nesebičnošću kakvom sam ga i ja stjecao. Kao pročelnik Zavoda za humanu reprodukciju u Petrovoj “odgojio” sam brojne stručnjake iz zemlje i inozemstva, gotovo sve današnje ugledne subspecijaliste humane reprodukcije u zemlji. Pomažem u edukaciji slovenskih, poljskih, čeških, mađarskih, BiH, srpskih i makedonskih stručnjaka za IVF, a predavač sam na četiri poslijediplomska studija – nabraja profesor koji je član i brojnih svjetskih strukovnih udruga, urednik više uglednih časopisa... Pravo je čudo da uz takav ritam išta stiže osim cijele dane boraviti na klinici.
– Kako da ne, stižem, stižem... Sve je stvar dobre organizacije i potpore, a nju imam. Dva puta sam se ženio, imam tri kćeri i petero unučadi, četiri dječaka i jednu djevojčicu. Ono sinova što je uzmanjkalo u mojoj lozi, nadoknadile su kćeri – smješka se profesor.
– Iz prvog braka imam kćeri Ivu i Dunju, koje su danas odrasle žene sa svojim obiteljima. Sjajno se slažemo i uživam u unučadi. Poprilično sam se rano razveo, u četrdesetima, i smatrao sam kako ne želim ostati sam. Upravo u to vrijeme upoznao sam svoju današnju suprugu, Anitu. Iako je razlika u godinama dva desetljeća, odlučili smo se vjenčati – prisjeća se.
– No tada su bile rane 90-te godine, počinjao je rat, pa sam joj priredio to da sam otišao na ratište. Bila je to za mene kao liječnika posve normalna stvar da se stavim na raspolaganje sanitetskom stožeru. Prošao sam slavonska ratišta, više puta bio u Vukovaru, imam i čin brigadira, no ne smatram da je to važno i potrebno isticati. Napravio sam ono što je tada trebalo učiniti.
Hodanje, tenis, kartanje ...
Profesor Šimunuć i Anita više su od supružnika. Roditelji su tinejdžerice Eme i poslovni su partneri jer upravo Anita, vitka, atraktivna, elokventna i organizirana pravnica suvereno upravlja IVF poliklinikom koju su Šimunići prvi uredili prema visokim EU standardima. Upravo stoga što je sve u sigurnim ženskim rukama, profesor si može dopustiti da uživa u omiljenom hobiju – tenisu.
– I Anita, kad stigne, igra tenis, zapravo smo se ondje, na Šalati, i upoznali. Odmalena sam bio vezan za taj sport i igrao sam ga barem dva puta tjedno. I danas imam svoje staro muško društvo s kojim se redovito nalazim na rekreaciji. Volio sam igrati s pokojnim predsjednikom Tuđmanom i Gojkom Šuškom – prisjeća se pokazujući nam fotografije.
– Nordijsko hodanje i skijanje te omiljeno kartanje sada su postali prihvatljiviji oblici rekreacije za mene. Volim i more i jedrenje, no više put od uvale do uvale i od konobe do konobe od rastezanja jedara i motanja konopa – smije se.
– Ali, dodaje, moja je velika ljubav nogomet. O, da. I danas bih igrao da godine nisu uzele danak i “potrošile” me. No, unatoč tome uvijek sam bio, i ostat ću – plavi. Dinamovac u srcu!