Smrdljivi ‘prdac’ obično započinje s ugljikohidratima, osobito onima koji su netopljivi i prolaze kroz želudac i gornji dio crijeva bez apsorpcije, rekao je dr. Ali Rezaie, gastroenterolog u bolnici Cedars Sinai u Los Angelesu, za Live Science. Bakterije koje nastanjuju debelo crijevo napreduju zahvaljujući tim neapsorbiranim šećerima, koji za njih predstavljaju "gorivo visoke oktanske vrijednosti", rekao je Rezaie. Iako ti ugljikohidrati, poput vlakana i škroba, nisu apsorbirani u višim dijelovima crijeva jer našim tijelima nedostaju enzimi potrebni za njihovu razgradnju, bakterije iz debelog crijeva, lako ih probavljaju.
Dok se hrane ovim ugljikohidratima, bakterije proizvode plin koji se pretvara u vjetrove koje ispuštamo. Međutim, ne postane sav plin koji bakterije proizvedu iz hrane smrdljiv vjetar. Čovjek dnevno proizvede oko 500 do 1.500 mililitara plina, bez obzira na prehranu, a preko 99% tih plinova je bez mirisa, rekao je Rezaie. Plinovi bez mirisa, poput metana, ugljikovog dioksida i vodika, također doprinose ispuštanju vjetrova, ali sama napuhanost ne znači nužno i neugodan miris.
Neugodni plinovi uključuju vodikov sulfid, poznat po mirisu pokvarenih jaja, “koji smrde na izmet”, rekao je dr. Eric Goldstein, gastroenterolog iz bolnice Mount Sinai Medical Center u New Yorku, za Live Science. No, pretvaranje hrane u plin nije jednostavna, izravna konverzija u crijevima. “Možete unijeti gomilu spojeva koji sadrže sumpor i imati bakterije koje proizvode vodikov sulfid, ali vaši vjetrovi neće nužno mirisati na vodikov sulfid”, rekao je Goldstein. Umjesto toga, bakterije koje proizvode vodikov sulfid mogu biti uravnotežene drugim bakterijama koje se hrane tim spojevima. Hrana bogata sumporom uključuje mahunarke (poput leće, graha i graška) te kupusnjače (poput brokule i kupusa). Ove vlaknaste povrtnice također sadrže netopljive ugljikohidrate koje bakterije u debelom crijevu mogu pretvoriti u smrdljivi plin.
Goldstein i Rezaie naglasili su da mnogi faktori utječu na količinu i miris ‘prdca’. Iako možemo procijeniti uobičajene spojeve u hrani i vjetrovima, neki ljudi imaju specifične osjetljivosti na hranu temeljene na svom crijevnom mikrobiomu. Netopivi šećeri općenito su osnova za neugodan plin, ali nema univerzalnih namirnica koje će iz svakog organizma proizvesti neugodne plinove. “Proizvodnja plina bakterija u našim crijevima ne ovisi samo o tome što jedete”, rekao je Rezaie. “Ovisi o tome koje druge plinove proizvode bakterije koje ih hrane.” Ostali faktori, poput pokretljivosti crijeva, promjena u sastavu bakterija i vremena potrebnog za prolazak hrane kroz crijeva, također utječu na to kakav će vjetar biti. Štoviše, vjetrovi koje ispuštamo također sadrže progutani zrak i plinove koji difundiraju iz krvotoka, a oni su također bez mirisa. Zbog tih faktora prdež je češće moguće čuti nego namirisati.
Poremećaji i intolerancije također utječu na način na koji bakterije proizvode plin. Na primjer, kod ljudi koji ne podnose laktozu, ugljikohidrat laktoza dolazi do bakterija u debelom crijevu, što može rezultirati čestim ispuštanjem vjetrova, koji mogu, ali i ne moraju biti smrdljivi. Goldstein ističe ‘FODMAP’ dijetu, privremenu eliminacijsku dijetu, kao jedan način smanjenja ekstremnih slučajeva napuhanosti kod onih koji su skloni tome. Ipak, Goldstein naglašava da “ne postoji univerzalno rješenje” kada je riječ o prehrani i ispuštanju vjetrova, jer bezbroj faktora u tijelu svake osobe utječe na sav plin. Mjera hoćete li potražiti pomoć ovisi o tome koliko vam vjetrovi ometaju svakodnevni život. S druge strane, vjetrovi, čak i oni smrdljivi su neizbježni…
Ako imate ovakve simptome kod bolova u trbuhu, obavezno posjetite liječnika
Najgore je kad konzumiraš narikače, grbine, dončiće i bauke, sve onako skupa sa sedlima. Onda smrdi čim zineš