Odgovorili domaćici koja vrišti u ručnik jer nema vremena za sebe zbog djece

Članak o domaćici Bridgette Anne koja je na Facebooku objavila fotografiju sebe u suzama, a uz nju je napisala ispovijest u kojoj je rekla da se kao domaćica osjeća usamljeno i preopterećeno, da nema vremena za sebe, nema pauzu, a kad je i ima, koristi je za čišćenje, izazvao je veliku polemiku na društvenim mrežama i na portalu. Bridgette je rekla da se zna dogoditi da vrišti i plače u ručnik jer svi misle da je sretnica koja ne radi ništa, s obzirom na to da je na rodiljnom dopustu.

Dio komentara prenosimo u nastavku.

Korisnici su ispod članka napisali:

– Inače radim, a trenutno sam na porodiljnom za treće dijete. I nemam psihičkih problema ni kad radim ni kad sam doma. Trenutno su prioritet djeca tako da nema žaljenja zbog neispijenih kava i svega navedenog. Ako nisi sretna, nađi si posao.

– Sve je kako si sama organiziraš. Ja sam odgojila troje,a muž stalno na putu. Bila mi je veća briga on kad je bio doma nego njih troje. I vremena za sve sam imala. Žao mi je, no kako si posložimo tako nam je...

– Sve je stvar kako si posložiš u glavi. Imam i ja kolegice koje kukaju s jedno, dvoje, objašnjavaju kako ništa ne stignu, kako muževi ne pomažu itd. Ja imam 7 djece i evo trudna 8 mj. s 8. djetetom. Ja sve stignem, skuhat, oprat, očistiti.... Ali isto tako svoju djecu odgajam na red, disciplinu i kućanske obaveze koje svako iza sebe može napravit. Uvijek imam vremena za sebe do prije trudnoće sam trenirala, uvijek se gledam sredit, ja i muž često odemo sami prošetati ili bilo šta da imamo malo vremena za sebe, nikad našu ljubav nismo stavili na stranu ili je ona patila zbog djece. Ima dana kad se svaka žena slomi, i ona sa djecom, i ona bez djece, i ona sama, i ona samo sa mužem i ja se slomim jer nekad zaista zna bit naporno, očisti, skuhaj, operi, treninzi, skola...... Nitko ne kaže da je lako, ali je lijepo, barem meni, gledat ih kako odrastaju u velike ljude i bit ponosan na svoju djecu. Kad čuješ sa strane "Pa kako ti uspiješ sve zaista, možeš bit ponosna na svih"... I jesam preponosna, i zato sam ja mama i domaćica.

– Jadno dijete pokraj ovakve majke. Ima ona urnebes u glavi. Život i djeteta i tvoj će biti kako ga sama organiziraš, ali za pravila i red treba truda, upornosti i odricanja. Svako jutro su se djeca budila u 6 sati ujutro, istina da je dan urnebesan (premda se i tada znao red i vrijeme doručka, ručka, večere, vrijeme kupanja, pranje ruku prije obroka, strpljivo čekati svoj red za jelo, za kupanje pa čak i iznošenje iz auta kada idemo u šoping. Kuda god smo išli van kuće, držali su se za ruke.) Treba si dati truda djecu odgojiti. Ali to prvenstveno znači da je sam roditelj marljiv i discipliniran. Zato su navečer nakon kupanja i večere bili u pola osam bili u krevetu. Doduše u moje vrijeme nije bilo Facebooka, Instagrama i ostalih modernih gluposti i odvlačenja pažnje s bitnih stvari u životu. Sav trud i vrijeme provedeno s djecom se isplatilo. Sada uživam u svom životu promatrajući dvoje mladih odraslih ljudi.

– Ako je ženi život u neredu zato što mora brinuti o jednom djetetu i kući, kakav bi joj tek bio da je zaposlena. Posao je odgovornost, ponekad u društvu koje nije zabavno, a ne samo razbibriga i druženje. Kakav bi joj tek nered bio kada se umorna vrati kući, a sav posao i čišćenje je čeka.

– Iskreno, to su gluposti, ja uživam sa svojom djecom. Pa moja su djeca. Sad hoće li biti kuća cakum pakum manje bitno, bitno da su majka i djeca zadovoljni. Kad radim, baš mi fali to vrijeme s njima

– Zato se ima prijateljica koja uskoči kad treba, a i ti njoj, skupa izvedete djecu u šetnju, dođete jedna drugoj na kavu... Današnje mame se ni s kim ne druže, svaka misli da su njena djeca posebna, a teško i kavu skuhati, uslugu treba vratiti. I ja sam ratnih i poratnih godina bila domaćica s troje muške djece i bilo mi je super. Da me nisu mučile financije, domaćica bih i ostala.

– Ako ti je tvoje dijete pritisak da vrištiš u ručnik, posjeti psihijatra... Sve u životu ima prednosti i mane, ali ljubav i žrtva prema djetetu je naša prirodna obaveza... Tko joj brani da ode u park da se druži s drugim mama, da ima kućne prijateljice???

– Nisi sretna kao domaćica/kućanica? Pronađi posao. To je kao da ja postam jer sam umorna jer je taaaaaako teško biti zaposlena mama, a onda dođeš doma i čeka te klinac i kućanstvo. Ako ti ne paše i ne uveseljava te – mijenjaš. Naravno, uvijek postoje iznimke, žene koje bi htjele biti doma, a ne mogu i one koje jesu doma jer silom prilika ne mogu raditi... ali u zadnje vrijeme sve puno ovih "i domaćice rade" postova. I zaposlene žene rade poslove svih domaćica, uz to što su mame. Eto, neka sam ja napisala!

Dio komentatorica rekao je da je potpuno razumije:

– Ja gospođu potpuno razumijem, bila sam na porodiljskom deset mjeseci. I nije stvar u ispijanju kava, za to se nađe vremena. Ali trebaš nekog odraslog za razgovor o temama koje nisu isključivo vezane uz kakicu i papicu. Svaka čast roditeljstvu, ali nije nam mozak baždaren samo prema tome.

– Užasno je biti mama, da ne govorim o tome da ne radiš pa si s njima. Koma, ja sam na drugom porodiljnom. Mala razlika između dvoje djece. To je da prošvikaš. Jedva čekam vratit se na posao. Ove koje pričaju kako im je super s djecom, ja njima tvrdim da nisu normalne. Eto.

– Ima puno istine u tome. Kad sam bila mlada mama i kad su moja djeca bila još sasvim mala, a prije nego su krenula u vrtić, bila sam doma s njima i fizički, a i psihički je bilo naporno. Nisam imala ni baku servis niti kakvu pomoć. Kad sam krenula na posao, bila sam iscijeđena ko limun, a izolacija od godinu, dvije je učinila svoje. Nisam imala vremena za druženja, kave itd.

– Ma zapravo je stvar u tome da je ovoj ženi dosta monotonije. Da, i zaposlena žena će imati kao i nezaposlena obvezu skuhati, oprati, počistiti, biti svakodnevno tu za svoje dijete jednako kao i nezaposlena. No, onih 8 sati dok nezaposlena mama po stoti put posprema isti nered za djetetom, već po x-ti put mu priprema obrok, po ne znam koji put ljubi kvrgu na glavi, zaposlena mama to preskoči. Dijete je u vrtiću i drugi to odradi umjesto nje u tih 8 sati kada ona radi. Naravno, radno mjesto iščekuje druge vrste napora, zato i kažem - jednostavno je riječ o tome da se malo promijene okolnosti rada, pa je lakše izdurati. I jedna i druga će se naraditi, samo što će zaposlena majka imati malo više promjene, što je psihički lakše izdurati. Malo dijete je obveza od jutra do sutra i više od toga. Još ako je dijete hiperaktivno... Nema ni odlaska na WC bez asistencije maloga patuljka.

– Svim zaposlenim mamama od srca želim da imaju tu mogućnost da budu domaćice i da im muževi rade od 7 ujutro do 8 navečer... A kada prođu najmanje dvije godine staža "mame domaćice" neka opišu svoje dojmove. Evo ja ću prva dati svoj dojam – jedva čekam početi raditi! Dopuna tekstu jer očito mnoge žene nisu shvatile što sam htjela reći! Imam iskustvo "posao+djeca+kuća" i imam iskustvo "djeca+kuća". I ja osobno sam sretnija i potpunija osoba kao zaposlena majka bez obzira na to što me kod kuće dočeka sve ono što bih radila i kao nezaposlena majka. I da.. Sve se stigne uz dobru organizaciju.

– Pozdravljam hrabrost i iskrenost... Nije bitno hoću li ja ili netko drugi shvatiti bit teksta.. Ono bitno je da se negdje, neka žena ovako osjeća.. I to osjeća s velikim O...

– Evo ja sam na porodiljnom od 3 godine. Sama sam sa 3 djece, muž radi u inozemstvu i nema ga po 3-4 tjedna. Potpuno shvaćam ovu majku. Ponekad ti treba odrasla osoba za razgovor, mir ili samoća. Da možeš otići u trgovinu, u kupaonu, kod doktora – sam. To je nemoguće, ako nemaš nekoga da ti uskoči. I nemojte komentirati – kako su prije majke imale po xx djece bla,bla,bla... Nekad nije bilo ni WC papira pa su ljudi živjeli!