Krenete li autocestom iz Zagreba prema Splitu, tamo negdje u srcu Ličkog polja dočekat će vas planina Zir. Strši poput nekog diva iz davnina i kao da vas poziva da se zaustavite i popnete. Iako nije jako visok (850 m), s njega se, budući da ga ništa ne zaklanja, pruža predivan pogled u svim smjerovima. Mi smo se na uspon odlučili krajem listopada. Magla, koja je taj dan zakrila vrh i naš pogled, stvarala je nestvarne slike Zira i pojačavala njegovu mističnost te nam je samo pojačavala užitak i u usponu i u prirodi. No vratimo se na sam put.
Vozite li se iz Zagreba ili Splita, autocestu A1 napustite na izlazu Gornja Ploča. Nedaleko od naplatnih kućica skrenite desno prema Lovincu i ispod podvožnjaka autoceste dalje do Zira i zaseoka Trkulje. Petstotinjak metara nakon podvožnjaka ponovno oznake za Zir i Trkulji. Automobil možete ostaviti tu ili nastaviti cestom na križanju desno, petstotinjak metara do zaseoka s nekoliko kuća, gdje se nalazi parking. Upozorenje planinarima koji sa sobom vode kućne ljubimce: u zaseoku kuće imaju pse čuvare; iako su na lancu, pripazite da svoje ljubimce držite na uzici. Markacija staze je jako dobra pa se do vrha planine stiže bez problema.
Prvi dio uspona vodi nas kroz šumu i, nakon desetak minuta hoda, dovodi do pećine koja nas mami na ulazak. No posjet pećini ipak ostavljamo za povratak s vrha. Travnati dio staze i šumu ubrzo zamjenjuje škrta priroda, koja se u jednom trenutku pretvara u kamenjar. Upravo je taj dio uspona i najstrmiji, no još uvijek nije prezahtjevan. Na tom dijelu staze na dva mjesta postavljene su sajle, koje su nam dobro došle jer je počela padati kišica te su stijene mokre i skliske. Najzahtjevniji je posljednji dio uspona, na samu stijenu, koji je također osiguran sajlama. Budite pažljivi, pogotovo ako su stijene skliske.
Vrh Zir kontrolna je točka Hrvatske planinarske obilaznice i kontrolna točka obilaznice Lički gorski biseri. Sam vrh označen je manjim šiljkom. Unatoč gustoj magli, zadržali smo se na vrhu uživajući u pogledu na strme stijene koje su ga okruživale i na stjenoviti plato s udubinom u stijeni u koju se skuplja kišnica. Tehnički podaci kažu da je staza duga oko 2,8 km, a za uspon nam je trebalo oko sat vremena.
Pažljivo, ponovno uz pomoć sajli, koje bi trebalo obnoviti i bolje učvrstiti, silazimo s kamenog vrha i vraćamo se prema pećini. Nakon nekoliko bačenih kamenčića kako bismo provjerili nalazi li se unutra kakav neželjeni domaćin (čitaj, lički medvjed), ulazimo u pećinu naoružani svjetiljkama i mobitelima i spuštamo se kroz uzak hodnik dugačak petnaestak metara. Oprezno hodajući, nailazimo na prekrasne špiljske ukrase. Na kraju hodnika otvara se veća dvorana na čijem je kraju uzak otvor. Kamo on vodi, nismo provjeravali. Vraćamo se prema autu i odlučujemo prošetati se oko Zira kroz Ličko polje obojeno ranim jesenskim bojama. Stazu, zanimljivu i dinamičnu preporučujemo i iskusnim planinarima i planinarima početnicima. Zbog dijelova sa sajlama obitelji s djecom ipak bi je trebale izbjegavati.