Karlovčanka Ivančica Rubido pretočila je svoju bol nakon smrti sina Jakova u humanitarni rad kojim pomaže djeci diljem Hrvatske. Zadivljujuća je i inspirativna priča ove majke koja je u 12 godina, koliko postoji udruga koju je s obitelji osnovala u spomen na sina, poslala pomoć obiteljima 416 mališana u ukupnoj vrijednosti od gotovo pola milijuna eura.
– Svatko se s neizrecivom boli nakon gubitka djeteta nosi na drugačiji način, netko nikada više ne može pričati o tome, a ja sam mogla preživjeti samo ako bih pričala o svom Jakovu i svemu što nam se u tih 14 mjeseci njegove bolesti događalo. Udruga je bila način da trajno ostanem povezana sa sinom, posvećena humanitarnom radu kojim pomažemo obiteljima koje prolaze ono što smo prolazili mi – priča nam Ivančica Rubido dok s njom razgledavamo pretrpane police s prekrasnim poklonima, suvenirima, koje izrađuju volonteri u Udruzi i čijom prodajom osiguravaju novac za pomoć u liječenju djece oboljele i liječene od malignih bolesti i njihove socijalno ugrožene obitelji koje se liječe u KBC Zagreb na Rebru.
Kako se Ivančica nosila sa sinovom bolesti, tko joj je bio najveća podrška u tome i gdje je našla snagu ispričala nam je u videu:
– Našem je Jakovu dijagnosticirana akutna limfoblastična leukemija kada je imao 12 godina i nisu mu davane velike šanse, no on se pokazao velikim borcem; prošao je niz kemoterapija, operacija, puno loših trenutaka, čak i oživljavanja. Transplantirana mu je i koštana srž, no dogodile su se komplikacije, dobio je bakteriju s kojom se oslabljeni organizam više nije mogao nositi. U tih 14 mjeseci suprug i ja smo stalno, čitav dana, bili u bolnici uz njega; ujutro bih skuhala ono što je Jakov poželio jesti, a onda smo suprug i ja došli na onkološki odjel na Rebro i stali u red s roditeljima koji su svakog jutra razgovarali s liječnicima da čuju što se sve događalo s djetetom tijekom noći, kako se bolest razvija, što se događa. Mučni su to razgovori, posebno kao u našem slučaju kada nismo dobivali puno dobrih vijesti, tako da jako dobrom znam što roditelji prolaze. No, kada bi Jakov ima dobre dane i bio kod kuće, tada smo svi bili zajedno; i njegov stariji brat tih dana nije išao u školu, samo kako bismo se što više družili. Odigrali smo bezbroj društvenih igara, kuhali jela koje je Jakov volio jesti. Bili smo zajedno. Bio je u svemu tome pozitivan, napisao je i pjesmu, tješio je nas i svoje prijatelje, govorio da ima puno dobrih ljudi. Pomagali su nam prijatelji, njegovi školski kolege u osnovnoj školi Švarča organizirali su radionice i prodavali svoje radove kako bi mu pomogli dok se liječio i bili mu podrška – priča nam Ivančica Rubido.
Kada je Jakov preminuo, dodaje, bila je izgubljena, nije se mogla vratiti u svoj obrt, modni studio gdje je, među ostalim, dizajnirala i šivala vjenčanice.
– Više nisam imala tu energiju niti snagu za taj posao. Vjenčanje je radostan trenutak, a ja tome više nisam mogla biti posvećena kao prije. Razmišljala sam samo o djeci koja su ostala na odjelu gdje je bio i Jakov, o toj nevjerojatno, hrabroj, posebnoj djeci i kako im pomoći. Samo me to okupiralo. Uz poticaj ljudi koji su bili uz nas sve vrijeme, godinu dana nakon Jakovog odlaska pokrenula sam udrugu pod nazivom 'Jak kao Jakov' – dodaje Ivančica kojoj u radu pomažu i suprug, sin, brojni prijatelji i velika rijeka volontera koju je okupila kroz sve te godine. Među njima ima i dosta učenika, posebno iz OŠ Švarča koju je Jakov pohađao, ali i osoba koje su i same prošle slične traume u životu, pa se zajedno, kaže Ivančica, kroz kreativan rad u Udruzi i druženja, liječe.
Iako je krenula od nule, ništa nije znala o tom poslu, rezultati Udruge su danas vidljivi; 481.178.000 eura podijeljeno je za pomoć 416 mališana koji su se liječili od neke maligne bolesti. U radu udruge pomažu brojni volonteri koji su do sada odradili više od 40.000 volonterskih sati. Samo su lani, dakle u 2022. godini osigurali 49.000 eura za 59 štićenika čijim roditeljima pomažu financijski za nabavku lijekova, plaćanje putovanja do bolnice, smještaja i ostalih potrepština. Udruga je samo lani aplicirala na 22 natječaja, od čega im je 13 odobreno, a za nekoliko njih provedba ide u ovoj godini.
– Počela sam pisati i pjesme, a moji su stihovi postali kanal u koji pospremam svoju tugu. Napisala sam pjesmu 'Vitezovi i princeze' za jednu preminulu djevojčicu i kada sam je pročitala, plakala sam satima. No, nije u tim pjesmama tuga dominantna. Niti udruga nije nastala prvenstveno iz tuge već iz sve one silne energije koju nam je Jakov ostavio. Ta je energija pozitivna i poticajna, on je i sam u jednoj svojoj pjesmi govorio u ljubavi koju treba dijeliti ljudima. Govorio je da treba cijeniti što imaš, da ništa nije slučajno, da zaslužujemo dobar život. Ta energija me vodi od početka, ona je jaka kao i prvoga dana kada smo počeli, a sve to što radimo kroz udrugu moja su velika spona i nikada prekinuta veza sa našim Jakovom – kazala je Ivančica Rubido.