Svi smo barem jednom imali onaj dan kada ništa ne ide po planu. Budilica se oglušila na svako “još samo pet minuta”, tramvaj ti je pobjegao ispred nosa, a usput te bombardiraju i naslovi s vijestima koji zvuče kao da dolazi smak svijeta. Čak i ona jutarnja kava, koja obično spašava i najgori dan, nije uspjela pogoditi pravi omjer mlijeka i kave, a prvi mail koji otvoriš ima naslov "Hitno!". U takvim trenucima, kad sve krene nizbrdo, mozak automatski smišlja najcrnji scenarij i jedino što želimo je sakriti se pod pokrivačem i pričekati bolje sutra. No, iako ne možemo uvijek birati što će nam dan donijeti, možemo birati kako ćemo na to reagirati.
Važnost optimizma
Znate onog jednog prijatelja kojeg svi imamo, onaj kojem je „čaša uvijek napola puna“ i koji uspijeva pronaći svjetlo na kraju tunela i u najgorim situacijama. Istraživanja su pokazala da upravo on, zahvaljujući takvom mindsetu, osjeća znatno manje fizičkih posljedica stresa nego netko tko stresu prilazi pesimistično. Razlog tomu je što kad smo optimistični, naše tijelo proizvodi manje hormona stresa kao što je kortizol, dok podiže razinu „hormona sreće“, poput serotonina i endorfina. Zbog toga su optimistične osobe mirnije i manje podložne stresu.
Osim toga, studije također pokazuju da optimisti češće prakticiraju zdrave životne navike – jedu uravnoteženije, redovitije vježbaju i paze na dovoljno sna, a to sve ima direktan utjecaj na njihov imunitet i energiju te im povećava šansu da će doživjeti 85 i više godina. S druge strane, pesimizam može povećati rizik od kroničnih bolesti poput visokog krvnog tlaka i tjeskobe.
Što nas dijeli na optimiste i pesimiste?
Postavlja se pitanje, zašto neki ljudi prirodno naginju optimizmu dok drugi više „igraju na sigurno“ i predviđaju najgore? U počecima psiholoških istraživanja smatralo se da je optimizam dio nečije ličnosti; kao što bismo za nekoga rekli da je po prirodi društven ili sramežljiv, tako bismo mogli reći i da je optimističan i da na većinu životnih situacija gleda kroz ružičaste naočale. Optimizam, dakle, vjerovali ili ne, ima i genetsku komponentu. Znanstvenici su otkrili da molekula neuropeptid Y (NPY), prisutna u mozgu i živčanom sustavu, ima izravnu povezanost s optimističnim ili pesimističnim pogledom na život. Tako su ljudi s nižim razinama NPY-ja često negativniji i teže se nose sa stresom, a češće obolijevaju i od depresije. Neki ljudi su jednostavno „rođeni“ da gledaju svijet s vedrije strane zahvaljujući kemiji mozga koja podržava pozitivno razmišljanje.
No okolina u kojoj odrastamo također igra veliku ulogu. Primjerice, ako su roditelji kroz djetinjstvo poticali dijete da u svemu pronalazi priliku i ne boji se neuspjeha, veće su šanse da će imati optimističniji pogled na život. Međutim, ako je dijete odrastalo u okruženju gdje se stalno oprezno pristupa svemu i očekuje najgore, puno će teže razviti pozitivan pogled na život.
Ipak, čak i ako nam optimizam nije urođen, dobra vijest je da ga možemo razviti kroz vježbu i male, svakodnevne promjene. Zato, prije nego pomislimo da je to „nešto s čime smo ili rođeni ili nismo“, vrijedi istražiti načine kako istrenirati mozak, baš poput mišića u teretani:
-
Prakticirajte zahvalnost – Istraživanja pokazuju da već pet minuta dnevno posvećeno zahvalnosti može promijeniti naš pogled na život. Zato, započnite ili završite dan s tri stvari na kojima ste zahvalni, bez obzira na to koliko male ili velike bile. Na primjer, zahvalni ste što ste se dobro naspavali, što ste proveli vrijeme s prijateljem ili što ste postigli neki cilj. Ova praksa doslovno „pomiče“ fokus mozga na dobre stvari koje već postoje u našem životu.
-
Fokus na rješenja, a ne na probleme – Optimisti, kad im nešto pođe po zlu, ne ostaju zaglavljeni u negativi, već odmah traže načine kako da poprave situaciju. Kad nešto krene nizbrdo, pitaj se „Što mogu učiniti da ovo popravim?“. Primjerice, ako smo se posvađali s bliskom osobom umjesto da „vrtimo“ u glavi što je sve pošlo po zlu, pitajmo se kako možemo riješiti nesporazum. Optimisti se fokusiraju na korake koji vode prema rješenju, a ne na osjećaj bespomoćnosti.
-
Okružite se pozitivnim ljudima – Kažu da smo „prosjek pet osoba s kojima provodimo najviše vremena“. Ako su ti ljudi pozitivni, poticajni i vedri, bit će vam lakše usvojiti iste osobine. Ako pak primijetite da su ljudi oko vas skloni negativnim komentarima i traženju grešaka, možda je vrijeme da malo osvježite svoj društveni krug novim osobama.
-
Vizualizirajte ciljeve – Vizualiziranje uspjeha može nam pomoći da se osjećamo kao da smo već na putu prema ostvarenju ciljeva, a time podiže našu motivaciju i osjećaj kontrole. Primjerice, zamislite da ste uspješno položili ispite ili da ste ostvarili neki važan poslovni cilj. Mozak tako prima signal da je to realna mogućnost, što će vas dodatno motivirati da poduzimate male, svakodnevne korake prema ostvarenju cilja.
-
Limitirajte društvene mreže – Svijet često izgleda puno mračniji kroz ekran, što može stvoriti osjećaj bespomoćnosti. Naravno, bitno je biti informiran, ali pokušajte postaviti granicu – recimo, petnaestak minuta dnevno je dovoljno da dobijete uvid u društvena događanja, a da si ne pokvarite dan.
Sjetite se samo čaše s vodom napunjenom do pola – ona je istovremeno i napola puna i napola prazna, na nama je da odlučimo kako ćemo je gledati.
Podijeli svoj recept za optimizam
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je optimizam zaista ključ optimističnog života, a sad je pravo vrijeme da svatko poradi na njemu! Cedevita i Večernji list zato su pokrenuli anketu o optimizmu kojom žele otkriti tvoje trikove za pozitivan stav. Što te pokreće – jutarnji ritual, kava s ekipom ili omiljena playlista za dobar dan? Sudjelovanjem pomažeš istraživanju, a uz malo sreće možeš osvojiti i Cedevita poklon-paket. Odgovori i na nagradno pitanje: „Koji te dnevni rituali čine optimističnim/om?“ i tko zna, možda baš ti budeš među pet sretnih dobitnika.
Zapamtite, pozitivna energija je zarazna, a život puno ljepši kada je „čaša uvijek napola puna“.
Sadržaj nastao u suradnji s Cedevitom.