Po Novigradu je i dio mora dobio ime, a to je more, u maloj uvali u zaleđu Zadra, mamac mnogima koji su željni kupanja, ali i mira. Novigrad se nalazi duboko u zadarskom zaleđu, bliže Velebitu, ali je govorom, arhitekturom i ribarskom tradicijom izrazito nalik mjestima uz sam Zadar.
Di su gole žene i party?
– Mi smo tu oduvik. Paljuv je nasta od nas. U Pridragi su bila Novaljska polja – kaže mi Novljanin Tome. Mladić sjedi u kafiću iznad Gornje, zapravo gotovo jedine, ali prekrasne plaže i rukom pokazuje prema Masleničkom mostu.
– Vidiš, tamo završava Novigradsko more i počinje Jadransko. Iza nas, u Pridragi koja je također naša općina, nalazi se Karinsko more, a tu je i Zrmanja. Di to ima, ko to more platit?
– Turisti – kažem i odem na plažu. Tamo najčešće čujem kaj, malo zagrebački, malo slovenski…
– Ima tu Nijemaca i Austrijanaca, a i sve više Poljaka – kaže mi direktorica turističke zajednice Novigrada Petra Bolanča i priča:
– Upravo slavimo 100 godina organiziranog turizma u Novigradu i simbol te obljetnice je njemački bračni par koji 50 godina dolazi u Novigrad.
Petra dodaje da sve više mladih ljudi iz svijeta prepoznaje Novigrad i kao svoju stalnu destinaciju: bračni par iz Londona tu je već drugu godinu, rade putem interneta, jedno od njih je menadžer, a drugo bankarski djelatnik. Pročula se njihova priča pa se najavilo još petero ljudi iz Velike Britanije.
Ima i šaljivih priča, poput one o Mađaru koji je došao u Novigrad dalmatinski misleći da je došao u Novigrad istarski, falio 600 kilometara. Ili o Šveđanima koji su došli i pitali gdje su gole žene, droga i party, misleći da su došli u Novalju, na Zrće. No 70 posto turista uvijek se vjerno vraća.
Novigrad je stvarno prelijep, more je naizgled zeleno od borove šume, a u centru mista privezana je koćarica.
– Nije rijetkost da turisti dođu u pet ujutro kad se ribari vrate s mora i kupe ribu ravno s broda – kažu nam Novljani, najponosniji dakako na svoju Forticu.
To je znamenita tvrđava na uzvisini iznad Novigrada. Na istom mjestu postojala je ilirska gradina nastala između 2000. i 1000. godine pr.n.e., zatim rimska kula koja se obnavlja početkom 13. stoljeća, odakle potječe i prvi naziv Novigrada – Castrum novum. Tako počinje povijesni pregled najpoznatije novigradske kulturno-povijesne znamenitosti.
Novigrad je nekada bio ribarsko mjesto, a danas je sve više i turističko. Jedan od stalnih posjetitelja Novigrada poznati je zadarski novinar Edi Škovrlj.
– Meni je novigradsko more stalna ruta, i to ne samo zbog masleničkih mostova s kojih izvještavam, nego i zbog mira. Adut ovog kraja je i puno toplije more, a naposljetku tu su i dagnje. Što su Stonu kamenice, to su dagnje Novigradu – kaže nam poznato lice s TV ekrana.
U više navrata u novigradsko more zalutali su kitovi. Kažu mještani kako je to uvijek atrakcija, ali bude im žao dezorijentiranih grdosija dok nekako ne uspiju naći svoj put na pučinu. No osim kita, u Novigradu su svojedobno “vidjeli” i Tita. – Ne zna mnogo ljudi da se “ukazanje” Maršala dogodilo baš u Novigradu i da je po tom događaju za koji ni danas nisam siguran je li se “očevidac” šalio ili ne, snimljen film “Maršal” – priča nam Škovrlj.
Čuveni kraljevski plašt
U Novigradu pak ističu puno poznatiju povijesnu priču o kraljici Elizabeti.
– U 14. stoljeću, nakon smrti ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, tron preuzima njegova maloljetna kći Marija, koja je s majkom kraljicom Elizabetom bila zatočena u novigradskoj tvrđavi od 1386. do 1387. godine. Predaja govori da je kraljica Elizabeta tijekom zatočeništva vezla zlatom kraljevski plašt, koji su kasnije nosili svećenici na misi polnoćki i za Blagdan Sveta Tri Kralja. Ovaj kraljevski plašt danas se čuva u novigradskoj župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije. I to je dio pozivnice da se dođe u malo mjesto u zadarskom zaleđu, koje zapravo izgleda onako kako su prava dalmatinska mjesta izgledala nekada. Veliki plus Novigradu je to što je uglavnom odolio apartmanizaciji i prostornom kaosu. Zato i jest tako lijepo. Mirno, zaštićeno i sigurno...
Kad pocinje sezona?