Većina tehnika ublažavanja neprihvatljivih ožiljaka provodi se rutinski u dermatološkim ambulantama
Ožiljci
su prirodni proces cijeljenja u cilju obnavljanja zaštitne funkcije
kože. Posljedica su procesa cijeljenja nakon kirurških zahvata ili
ozljeda, rana uzrokovanih nekim bolestima (infekcije, autoimune
bolesti), akni, kao i nakon opeklina ili smrzotina. Kemijski učinak
kiselina ili lužina uzrokuje kemijske opekline, nekrozu kože, pa tako i
ožiljavanje. Do istih promjena može dovesti i radijacija visoke
energije.
Ožiljak uvijek nastaje nakon oštećenja bazalne membrane koja odvaja
površinski sloj kože (epidermis) i dublji dio (dermis). Cijeljenje bez
ožiljka nastaje jedino u slučajevima kad je oštećen samo epidermis, kao
što je u slučaju površinske abrazije.
Veličina ožiljka i njihova zamjetljivost na koži ovise o veličini rane,
duljini cijeljenja, o tome prati li prirodne nabore kože, ali i o
reakciji kože na traumu. Nastanak ožiljka je specifičan proces, u kojem
biokemijska i histološka zbivanja dovode do cijeljenja u najkraćem
mogućem roku. Svakako da duljina cijeljenja rane može varirati, što
ovisi o brojnim okolnostima, koje prije svega obuhvaćaju način nastanka
i tip rane, kao i postojeće poremećaje u cijeljenju.
Ponovimo kako rana cijeli
Rana cijeli u tri faze: eksudativna i apsorptivna faza koja obuhvaća
upalnu reakciju u cilju obrane od infekcije i uklanjanja odumrlih
stanica; proliferativna faza predstavlja formiranje granulacijskog
tkiva i sintezu kolagena; faza epitelizacije je potpuno prožimanje
ožiljka kolagenom.
Bilo koja faza u procesu cijeljenja rane može biti poremećena utjecajem
lokalnih (infekcije, hematom, edem, strana tijela, kronične iritacije)
i općih čimbenika (dob, debljina, anemija, hormonski učinci, šećerna
bolest, sistemske autoimune bolesti, lijekovi). Uklanjanje nepovoljnih
čimbenika, ako je moguće, svakako pridonosi prevenciji razvoja
kozmetski neprihvatljiva ožiljka.
Formiranje ožiljnog tkiva katkad može biti poremećeno iz nama
nepoznatih razloga. U slučaju razvoja atrofičnih ožiljaka (vrlo tanke
površine i često uleknutih), područje ožiljavanja je samo djelomično
ispunjeno ožiljnim tkivom, a kožne strukture ispod epitelijalnog
pokrova nisu cjelovite. Nasuprot atrofičnim ožiljcima, proces
ožiljavanja može rezultirati hipertrofičnim ožiljcima i keloidima.
Općenite karakteristike, prema kojima se ožiljak razlikuje od okolne kože, mogu biti manje ili jače izražene. Ovisno o intenzitetu tih karakteristika, određuju se kozmetska i funkcionalna svojstva ožiljka te daljnji tretman.
Poremećene formacije
Za razliku od atrofičnih ožiljaka, veći kozmetski problem
uglavnom
predstavljaju hipertrofični ožiljci i keloidi, koji su posljedica
prekomjerna stvaranja vezivnog tkiva.
Hipertrofične ožiljke karakterizira prekomjerno stvaranje vezivnog
tkiva iznad razine kože (slika 1), ali samo u liniji reza, odnosno
ožiljka, a kod keloida prekomjerno stvaranje vezivnog tkiva nastaje
izvan linije ožiljka i zahvaća okolno zdravo tkivo (slika 2). Takvi
ožiljci ne nastaju odmah nakon traume ili skidanja šava poslije
operativnog zahvata, nego se postupno razvijaju tijekom šest mjeseci do
godine dana.
Histološke i biokemijske studije potvrdile su razliku između zdrave
kože, hipertrofičnih ožiljaka i keloida. Hipertrofični ožiljci
karakterizirani su povišenim stvaranjem kolagena i proteoglikana, jer
je ravnoteža između sinteze i razgradnje kolagena poremećena u korist
njegove sinteze.
Predisponirajući čimbenici koji dovode do razvoja hipertrofičnih
ožiljaka i keloida su različiti, a obuhvaćaju tip kože (češći kod
tamnije kože), mlađu životnu dob (mlada koža sklona je prekomjernom
cijeljenju rane), anatomsku lokalizaciju (prsa, rameni obruč i gornji
dio leđa, a u donjem dijelu leđa češće nastaju atrofični ožiljci),
obiteljsku predispoziciju, utjecaj hormona (estrogeni, tiroksin) te
ženski spol.
Da ožiljci ne ostanu kozmetski problem...
Zbog kozmetskog narušavanja i najmanji ožiljci mogu imati
veliki
fiziološki i psihološki utjecaj na bolesnika. Stoga su razvijene
određene tehnike koje mogu umanjiti kozmetski neprihvatljive ožiljke.
Većina tih postupaka provodi se rutinski u dermatološkim ambulantama,
uz lokalnu anesteziju, ovisno o postupku. Samo neki ožiljci, npr. nakon
opeklina, zahtijevaju opću anesteziju i hospitalizaciju u klinikama za
plastičnu kirurgiju. Valja istaknuti da nijedan ožiljak ne može biti u
potpunosti "izbrisan" s površine kože te da niti jedna tehnika ne može
dovesti izgled kože u stanje kao prije ozljede, odnosno ožiljavanja.
Najvažniji korak u tretmanu ožiljka je konzultacija s dermatologom i
spoznaja što bolesnika kod ožiljka najviše uznemirava. Slijedi odabir
najboljeg postupka. S obzirom na to da je svaki ožiljak različit,
zahtijeva i različit pristup.
Neutralni lokalni pripravci - Za njegu ožiljka poslije kirurškog tretmana, nakon skidanja šava savjetuje se primjena različitih neutralnih lokalnih pripravaka ili onih uz dodatak biljnih ekstrakata (npr. ekstrakt Cepae). Koji preparat valja primijeniti, određuje dermatolog na temelju kliničkog pregleda. Naime, upotreba takvih preparata ima dobar učinak na proces obnove te kao takvi mogu dobro utjecati na kozmetski učinak ožiljavanja. Tijekom prvih nekoliko mjeseci svaki ožiljak valja štititi od sunca i koristiti preparate s visokim zaštitnim faktorom.
Krioterapija - "Zamrzavanje" promjena na koži, u ovom slučaju ožiljka, tj. njihove površine, što katkad dovodi do smanjenja veličine ožiljka. Najčešće se primjenjuje u terapiji ožiljka nakon akni.
Injekcije kortizona - Učinkovite su kod keloida. Dovode do njihova "smekšavanja" i "stanjenja".
Korektivni preparati - Koriste se i savjetuju cijelo vrijeme do iščeznuća crvenila u ožiljku, a počinju se upotrebljavati nakon skidanja šava.
Dermoabrazija - Označava mehaničko uklanjanje površinskog sloja kože, a namijenjena je za ožiljke nakon akni, vodenih kozica, tetovaža, kao i za ublažavanje ožiljka nakon kirurškog tretmana. Uz pridržavanje svih mjera opreza i zaštite od sunca, prema preporuci dermatologa, za oporavak kože nakon zahvata obično su potrebno tri tjedna. Kod manjih defekata na koži dovoljan je jedan tretman, a kod dubljih tretmane valja ponavljati.
Laserski tretman (engl. laser resurfacing) - Namijenjen je za tretiranje manjih ožiljaka i bora. Oporavak kože traje od dva do tri tjedna, također uz obvezno pridržavanja svih mjera opreza i zaštite od sunca.
Injekcije kolagena i hijaluronske kiseline - Kolagen, prirodni protein životinjskog podrijetla, a u novije vrijeme i biotehnološki proizvedena hijaluronska kiselina (engl. NASHA, nonanimal stabilised hyaluronic acid), koriste se za tretman uleknutih ožiljaka i bora. Kozmetski zadovoljavajući učinak nastaje odmah, no nije trajan te ga valja ponavljati. Bolesnici koji boluju od autoimunih bolesti spadaju u grupu bolesnika kod kojih ovaj tretman nije dopušten.
Kemijski piling - Ovaj postupak namijenjen je uklanjanju površinskog sloja kože, stoga se preporučuje za tretman plićih ožiljaka nakon akni, a upotrebljava se i kod promjena na koži uzrokovanih suncem. Oporavak kože ovisan je o jačini kemijskog pilinga, a može trajati dva do tri tjedna. Jačinu kemijskog pilinga određuje dermatolog na temelju kliničke slike.
Na kraju valja istaknuti da sve ožiljke, bez obzira na vrstu traume koja ih je izazvala, valja kontrolirati kod dermatologa, koji će, ovisno o vrsti, pravodobno odrediti vrstu lokalnog pripravka ili tretmana. Na taj način nastoji se smanjiti mogućnost razvoja hipertrofičnih ožiljaka i keloida, odnosno zadovoljiti kozmetski učinak, naravno do određene mjere. Već je prije istaknuto kako nijedan proizvod i niti jedna metoda ne mogu u potpunosti ukloniti ožiljke, ali ih mogu učiniti glađima i manje vidljivima i na taj način postići sigurnost i zadovoljstvo bolesnika