Ako ste od onih koje ne zaobilazi baš ni jedna viroza koja se pojavi u vašoj okolini, ne poštedi vas ni gripa, a često vas muče i glavobolje, umor i alergije, tada ste vjerojatno mnogo puta čuli najčešće objašnjenje za to: Sigurno ti je pao imunitet. A što to zapravo znači, koja je uloga imunološkog sustava u svemu tome, objasnila nam je prof. dr. sc. Jasenka Markeljević, internistica, klinička imunologinja Zavoda za kliničku imunologiju, pulmologiju i reumatologiju Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Sestre milosrdnice Medicinskog fakulteta u Zagrebu .
– Imunološki sustav u ljudi poput savršeno usklađenog orkestra povezuje u funkcionalnu cjelinu sve elemente koji, u interakciji s genima, sudjeluju u regulaciji prirođene i stečene imunosti, lokalne i sistemske imunološke reakcije. Imunološki sustav razlikuje vlastito od stranog, odgovara na susret s vanjskim alergenima i uzročnicima infekcije – objašnjava prof. Markeljević te dodaje da je funkcija imunološkog sustava identificirana s alergijskom reakcijom, anafilaksijom i zaštitom od uzročnika infekcija (bakterije, virusi, paraziti i gljivice). Suvremene spoznaje upućuju na skladan dijalog između mozga i perifernih organa (osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda s limfocitima, citokinima, receptorima i topivim molekulama). Uslijed poremećaja funkcije bilo kojeg elementa imunološkog sustava, potaknutog unutarnjim i vanjskim čimbenicima, javljaju se autoimune bolesti i alergije, imunodeficijencije, infekcije ili maligne bolesti, Pretjerana reakcija javlja se kod autoimunih bolesti, kad sustav ne prepoznaje vlastite antigene, odnosno tijekom alergije i anafilaksije kada sustav burno reagira na kontakt s vanjskim alergenima (lijekovima, nutritivnim, kontaktnim i inhalacijskim). U patološke reakcije sustava ubrajaju se i nedovoljne reakcije, kao u malignih bolesti kad ne prepoznaje tumorske stanice. Oslabljena reakcija javlja se uslijed prirođene ili stečene imunodeficijencije, nedostatne reakcije na strane antigene, kada nastaje sepsa, akutna ili kronična infekcija. a maligne bolesti nastaju, između ostalog, i kad imunološki sustav ne prepoznaje zloćudno promijenjene stanice.
– Imunitet je anatomski i funkcijski usklađen interaktivni sustav između ljudskog bića i okoliša. Kada imunološki sustav skladno funkcionira, tada njegovo suočavanje s vanjskim potencijalnim alergenima i uzročnicima infekcija neće prouzročiti alergijsku reakciju ni infekciju. Istodobno, suočavanje imunološkog sustava sa zloćudnom preobrazbom stanica i s vlastitim (auto) antigenima u organizmu neće rezultirati oboljenjem od zloćudne bolesti ni razvojem autoimunih bolesti – kaže.
Ravnoteža za zdravlje
Zdrav i uravnotežen imunološki sustav čini jedan od osnovnih preduvjeta za zdravlje čovjeka. On štiti individualnost i integritet bića u normalnim, fiziološkim, ali i u patološkim uvjetima, tijekom alergijskih, infektivnih, zloćudnih i autoimunih bolesti . Zbog oslabljene aktivnosti imunološkog sustava podložniji smo infekcijama, a u određenim okolnostima i zloćudnim bolestima. Suprotno tome, nekontrolirana hiperaktivnost imunološkog sustava znači predispoziciju za alergije i pojavu autoimunih bolesti kada organizam reagira na vlastite antigene u krvi, stanicama i tkivima.
– Klinički se poremećaji ravnoteže imunološkog sustava očituju općim i specifičnim simptomima, zahvaćanjem kože i sluznica, lokomotornog sustava, endokrinog, kardiovaskularnog, respiratornog, krvožilnog, egzokrinog, centralnog i perifernog živčanog sustava te sustava zgrušavanja krvi. Danas raspolažemo brojnim metodama pomoću kojih možemo procijeniti funkcioniranje pojedinih elemenata imunološkog sustava – ističe J. Markeljević. Dodaje kako se u kliničkoj praksi primjenjuju alergijska testiranja na nutritivne, inhalacijske i kontaktne alergene, laboratorijska analiza elemenata u krvi i serumu, koštanoj srži i limfnim čvorovima te imunocitološka i imunohistopatološka analiza tekućina u tijelu, koštane srži i tkiva. Analiziraju se pokazatelji upalne reakcije u krvi (sedimentacija eritrocita, fibrinogen, C reaktivni protein), imunoglobulini, razina leukocita i limfocita T i B sa specifičnim biljezima, citokini. Nadalje, određuju se obilježja autoimunosti, autoantitijela na unutarstanične komponente (jezgre i jezgrica, citoplazme), odnosno na biljege na površini stanice, tkiva i organa.
Sve više alergija
– Novija tehnološka dostignuća i spoznaje u području bazičnih istraživanja u eksperimentalnim uvjetima omogućuju veliki raspon identifikacije pojedinačnih parametara koji pojašnjavaju složenost funkcije imunološkog sustava. Nasuprot tome, razmjerno mali broj imunoloških parametara mjeri se u svakidašnjoj kliničkoj praksi, a oni često nisu u određenim okolnostima dostatni za opis i procjenu individualne funkcije imunološkog sustava i učinka primijenjenog liječenja. Impresivna količina podataka dobivenih u eksperimentalnim uvjetima nije jednostavno i univerzalno primjenjiva na ljudska bića – objašnjava imunologinja. Napominje kako su posljednjih desetljeća u Europi i SAD-u provedene brojne epidemiološke studije koje upućuju na smanjenu učestalost pojave infekcija, ali je zato zabilježen porast alergijskih, malignih i autoimunih bolesti, što postaje javno-zdravstveni problem u većini razvijenih zemalja.
– Pojava alergijskih bolesti objašnjava se civilizacijskim uvjetima u tim područjima, takozvanom “higijenskom hipotezom“, odnosno pretjeranom higijenom koja tijekom odrastanja onemogućuje susret imunološkog sustava u djece s antigenima iz okoliša. Učestalijoj pojavi imunoloških poremećaja pridonijet će i nedavno prepoznat i definiran novi autoimuno-upalni sindrom (ASIA) uzrokovan adjuvatima (upotrebom silikona, mineralnih ulja, aluminijeva hidroksida, guaiacola, skvalena). Navedenih dodataka ima u našem okolišu, hrani, kozmetičkim preparatima, a stimuliraju prirođenu i stečenu imunost i antigen specifični odgovor, koji se očituju specifičnim i nespecifičnim poremećajima funkcije imunološkog sustava, odnosno simptomima autoimunih bolesti. Očekujemo da će ubrzan razvoj eksperimentalne imunologije i primjena novih tehnologija pojasniti složenost i uzroke poremećaja imunološkog sustava, ali i istodobno otvoriti mogućnost primjene specifičnih lijekova koji nezaobilazno uključuju i personalizirani, specifični pristup liječenju temeljen na genomici i proteogenomici – pojašnjava dr. Markeljević. Klinička raznolikost imunoloških poremećaja zahtijeva interdisciplinarni dijagnostičko-terapijski pristup bolesniku, ali i kontinuirano integriranje novih spoznaja bazične medicine relevantnih za svakidašnju praksu, za pravodobno prepoznavanje i optimalno tretiranje bolesti.
Kad je riječ o podizanju imuniteta, koje postaje popularno čim se pojave neke infekcije, ističe da danas postoje brojni preparati koje pacijenti i sami mogu nabaviti. Iako o pojedinim postoje pozitivne povratne informacije, njihova učinkovitost nema znanstveno utemeljene dokaze.
- Brojni su čimbenici koji mogu oslabiti, odnosno poremetiti ravnotežu imunološkog sustava. Između ostalog, to je izloženost stresu, trajna iscrpljenost i sindrom kroničnog umora. To je i stil života – nutricijski neadekvatna prehrana, nedovoljno tjelesne aktivnosti, pušenje, konzumiranje alkohola i slično. Poremećajima funkcije imunološkog sustava značajno pridonosi i zagađenje okoliša. Što učiniti u uvjetima u kojima većina ljudi živi? Postoji mogućnost izbora, donošenja odluke o tome hoćemo li prihvatiti ovisnost o prijateljima stresa ili afirmirati ljubav prema načinu života koji pridonosi skladnoj funkciji imunološkog sustava – zaključuje liječnica.