Tek što mu je istekla garancija, uređaj se pokvario, svakodnevne su pritužbe europskih, pa i hrvatskih potrošača, kojima se ovih dana bavi i Europska komisija. Istraživanje Europskog potrošačkog centra (CEC) u Njemačkoj već je, naime, potvrdilo kako je životni vijek perilica rublja s nekadašnjih 20-ak skraćen na samo pet godina, mobitela na godinu i pol dana, glačala na četiri, hladnjaka i štednjaka na sedam do 10 godina... – i to zato što, tvrdi se, proizvođači namjerno prave lošije proizvode i programiraju ih da se brže kvare.
Stoga je i EK započeo istragu u kojoj se dvjema studijama ispituje trajnost zamrzivača i pećnica te funkcioniranja pravnih i komercijalnih jamstava za robu široke potrošnje, što bi u konačnici moglo značiti i izmjenu postojeće regulative o prikladnosti propisa (REFIT) od iduće godine u cilju najbolje zaštite potrošača, doznajemo od eurozastupnice Biljane Borzan (SDP), koja je kao zamjenska članica u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i sama upozoravala Komisiju na brzu kvarljivost kućanskih aparata.
Kvaliteta smanjuje prihod
– Perilice rublja programirane su na samo 2000 do 2500 pranja, televizori na rad do 20.000 sati i slično, pokazalo je istraživanje Europskog potrošačkog centra. Kritizira se i uređaje kojima se ugrađuju kvarljivi dijelovi, neodvojivi od ostatka uređaja. Nema načina da se zamijene, čime proizvođači prisiljavaju potrošače da kupuju noviji model uređaja čim onom starom istekne jamstvo – tvrdi Borzan. Ističe kako je samo jedan logičan odgovor za to – “programirano kvarenje”. S jedne strane tako slušamo vijesti o padu prodaje iPada od 9%, što stručnjaci objašnjavaju “prevelikom” kvalitetom uređaja zbog koje nema potrebe za kupnjom novih, dok je kod onih kvarljivijih, i unatoč Direktivi o ekološkom dizajnu iz 2009. koja to regulira, teško doći i do rezervnih dijelova u propisanom roku.
Dapače, zbog velikog broja novih modela na tržištu i situacije da se potrošači sve rjeđe odlučuju na popravak pokvarenih uređaja, često ih i nema. Ili su pak neke komponente u uređaju toliko nekvalitetne da se i minimalnom uporabom pokvare u kratkom roku i ne isplati ih se popravljati. U izvještaju CEC-a tvrdi se kako se mehanički proizvodi namještaju da traju onoliko sati koliko traje garantni rok, a u elektroničke se često softverski ubacuje greška.
Tako, ako samo jedan dio otkaže, prestane raditi cijela perilica rublja, suđa, gotovo svi električni ili elektronički proizvodi, televizori, računala... Ovo stoljeće, tvrdi se, donijelo je sa sobom proizvode znatno lošije kvalitete od njihovih prethodnika pa se od EU traži da problem tzv. funkcionalne greške proizvoda riješi i posebnim zakonom na dobrobit potrošača. U međuvremenu očajni potrošači organiziraju se putem interneta na forumima na temu “sam svoj majstor” na kojima dijele iskustva i savjete kako doskočiti kvarovima, od tostera do prijenosnog računala.
Jesu li hrvatski potrošači, koji se najviše žale na hladnjake i perilice, još neinformiraniji o svojim pravima iz jamstva od europskih? Istraživanja su, naime, pokazala kako čak troje od deset Hrvata ne zna svoja prava u slučaju da im se pokvari uređaj.
– Mislim da svuda u EU potrošači nedovoljno koriste svoja prava i to moramo promijeniti. Ohrabrujući je, međutim, podatak da je broj pritužbi mreži Europskog potrošačkog centra porastao 11,1% sa 2012. na 2013., što pokazuje da postoji volja potrošača da se informiraju o svojim pravima – kaže Borzan.
Sigurnija online kupnja
Dodaje kako potrošači nikad ne mogu biti apsolutno sigurni da ih trgovci i proizvođači ne varaju. No uvjerena je da je konstantan rad na razvoju jednostavnog obrasca potrošačkih prava te informiranju potrošača o njemu ključ sigurne kupnje
.– U tom sam smislu predložila Komisiji da razvije i sustav označavanja web-stranica koje su sigurne za internetsku kupnju kako bi se potrošači lakše snalazili dok kupuju, a trgovci koji poštuju europsku Direktivu o pravima potrošača bili privilegiraniji – kaže Borzan. Procjenjuje se da bi povećanje e-trgovine od samo 10% dovelo do porasta BDP-a od 1,7% na razini EU. Zato Komisija mora činiti sve što joj je u moći da osvijesti potrošače u njihovim pravima te da pomogne trgovcima koji poštuju pravila potrošača.
roba koja je na hrvatskim policama je proizvedena po drugim standardima od one koja se nalazi na policama zapadnog dijela EU. smece.