Ludbreško proščenje, kramari z igračkama, licitari, ringišpil, šatori po vulici, diši odojek, kotlovina i kobasice, nazdravlja se gvircom, žene mole pred biskupom...
Motivi su to koje u svojim pjesama koristi Aleksandar Horvat (54) kad u svojoj zbirci “Grad v sredini sveta” opisuje Dane ludbreške Svete nedjelje, najpoznatiju manifestaciju koju u deset dana posjeti oko 200.000 hodočasnika koji se dolaze pokloniti relikviji Krvi Kristove iz 1411. godine. Svetište, Ludbreg kao centar svijeta koji se nalazi u središtu koncentričnih krugova što spajaju brojne svjetske gradove, zlatna olimpijka u bacanju koplja Sara Kolak...
Vizure grada i Gruntovčani
Osim po njima, Ludbreg je poznat i po piscu Mladenu Kerstneru, ocu legendarnih likova iz Gruntovčana i Mejaša.
– Likove iz tih serija ovdje u Ludbregu volimo smatrati svojima. Tu preko puta pivnice Mejaši poznata je slastičarnica u kojoj se Dudek napio čaja s rumom kad je radio na željeznici na našoj željezničkoj stanici. Serija se ovdje u Ludbregu snimala na još nekoliko lokacija. Kod nas je Dudek na neki način ikona. Radimo aktivno na tome da tko još ne zna za Dudeka i Regicu, za njih sazna. Iako najveći dio serije nije sniman kod nas u gradu, favoriziramo te likove jer su Srednjaki iz serije zapravo bili Ludbreg. Kad je Dudek biciklom išao u Srednjake, vidjele su se vizure našeg grada. Ludbreg je glumio Srednjake. U Ludbregu se, zahvaljujući i vrlo aktivnoj knjižnici, puno radi na očuvanju kajkavštine. Gruntovčani, da bude jasno, imaju svoj poseban kajkavski jezik kakav se ne govori ni u jednom selu, već su ga za snimanje osmislili tako da funkcionira tako da ga što više ljudi u državi razumije. Imamo Kešnerijadu na proljeće, pa u jesen Dane kajkavske komedije u spomen na Kerstnera, koji traju četiri dana i okupe po 20-ak amaterskih skupina. Imamo i Dane Bože Hlasteca, književnika koji je pet knjiga objavio za života, a jedno posmrtno. I u školama se potiče djecu da pišu na kajkavskom i obrađuju likove iz Gruntovčana – ponosno će Horvat koji je, kaže, po prirodi i sam kreativac.
Sve ga zanima. Bavi se grafičkim dizajnom, plesao je 20 godina u KUD-u, glumio i svirao. Našao se i u fotografiji, pisanju i – bonsaiju.
– Upravo smo ovih dana osnovali udrugu uzgajivača bonsaija za sjeverozapadnu Hrvatsku, sa sjedištem u Ludbregu. Ima nas 11, pet osnivača i još šest koji su se učlanili. Idemo na omasovljenje članstva – najavljuje Horvat.
Za izradu minijaturnih stabala koriste autohtone vrste poput javora (ne japanskog!), graba, bukve i breze. Kad bolje razmislimo, i pametno solarno drvo za punjenje mobitela postavljeno usred grada prije nekoliko godina podsjeća nas sad nekako na bonsai. Ludbreg je, treba to reći, i grad cvijeća, poznat po sajmu od kojeg je, hvale se, veći samo Floraart u Zagrebu. Građani su ponosni na svoj grad koji je, prema maštovitoj legendi, ime dobio po vinogradarki Ludbergi koja je potjerala samog Nečastivog pomoću drvenog križa koji je zabila u zemlju takvom snagom da je na suprotnoj strani zemljine kugle eksplodirala Antipodravina, od koje je ostao samo vulkanski otočić Antipodes.
Neki imaju i ludbrežanstvo
– Ja sam rođen u Ludbregu i čini mi se da sam prvi izmislio termin ludbrežanstvo, po uzoru na državljanstvo. Ovdje u Ludbregu 50-ih ili 60-ih godina imali smo rodilište i nekoliko generacija nas rođeno je baš tu. Naša djeca danas se rađaju u Koprivnici ili Varaždinu, ovisi kamo tko potegne – kaže.
Djetinjstvo u Ludbregu ostavilo mu je lijepe uspomene. Družili su se više nego što se klinci druže danas u vrijeme tehnologije i mobitela.
– Kino je srijedom, četvrtkom, subotom i nedjeljom obvezno bilo puno do posljednjeg mjesta. Visjeli smo iz kina van koliko nas je bilo. Kino je radilo u sklopu Narodnog sveučilišta koje se kasnije pretvorilo u Pučko otvoreno učilište, a potom u Centar za kulturu i informiranje. Još i danas imamo originalne drvene stolice na preklop na kojima sam sjedio kao klinac – napominje.
Ludbreg je poznat i po kulturi. Iz tog su dijela Podravine operni pjevači Barbara Othman i Tomislav Mužek. Ludbrežani će za deset dana proslaviti svoj Dan grada, prema dokumentu pape Leona X. iz 19. ožujka 1513. godine, kojim je Ludbreg proglasio prošteništem Predragocjene Krvi Kristove.
Gradić u Varaždinskoj županiji, s oko 9200 stanovnika, goste priziva i baroknim dvorcem Batthyany u kojem radi restauratorski centar, blizu kojeg su postavljene i neobične kamene kugle, za koje arheolozi kažu da su stare 65 milijuna godina. Nastale su taloženjem pijeska i utiskivanjem u stijenu, a pronađene su tijekom izgradnje šumskih puteva. Spoj povijesti, vjerskih sadržaja, legendi i moderne tehnologije, to je Ludbreg. Za nekoga centar svijeta. Za Aleksandra posebno jer, kako piše: “Nijednog grada nemam tak rada, Ludbreg je celoga sveta sredina”.