U šezdesetima nije bilo kasina u Las Vegasu koji to ime zaslužuje, a
koji nije imao svoju reviju sa plesačicama. Sve je počelo 1958., kad je
producent Donn Arden iz Europe uvezao predstavu "Lido de Paris" s
klasično obrazovanim balerinama. "Lido" je bila prva toples-predstava
na slavnom lasvegaskom Stripu, glavnoj ulici s kasinima, i otvorila je
vrata kroz koja su revije s plesačicama preplavile sve lasvegaske
kockarnice.
Zbog golotinje, Arden je na premijeru povao šefa policije i gradske
oce, spreman – ukoliko oni to zatraže –pokriti grudi svojih
"showgirls". Međutim, oni u nastupima prelijepih obnaženih cura nisu
vidjeli ništa loše (a i shvatili su koliko će to turistima od kojih
Vegas živi biti atraktivno), i to je uzrokovalu pravu obilje revija duž
Stripa.
Svi su se utrkivali tko će imati ljepše, vještije i više plesačice, i
raskošniju scenografiju i kostimografiju. Na vrhuncu slave lasvegaskih
"showgirls", predstave su imale po 150 učesnica, desetak presvlačenja
kostima, bile izvođene na pozornicama veličine nogometnih igrališta i
imale koreografije poput deset "stjuardesa" u bikinijima optočenim
draguljima koje su plesale na krilu makete aviona DC-10. Lou Anne
Harrison Chessik, danas kustosica nove izložbe posvećene plesačicama u
Državnom muzeju nevade u Las Vegasu, još uvijek je dugonoga i 180 cm
visoka i u 52. godini, i još može na šlagvort zauzeti svaku pozu iz tog
plesa; kriteriji su bili tako strogi da je svaka plesačica nakon šest
mjeseci morala ponovo prolaziti audiciju, da se ne zapusti.
Danas su druga vremena, i još samo dva kasina u Vegasu uopće drže
revije ("Jubilee!" u kasinu Bally's i "Les Folies Bergere" u
Tropicani), više kao kuriozitet i ostatak prošlosti. U recesiji
osmadesetih, revije su postale preskupe za održavanje i većinom su
ugašene. Akrobatske točke Cirque du Soleil i velika pjevačka imena
poput Celine Dion i Eltona Johna danas su uobičajena zabava za
posjetitelje između dva pražnjenja džepova za kockarskim stolovima, a
nadarene plesačice koje su bile previsoke za koreografije njujorškog
Broadwaya posao mogu naći samo u Bally's i Tropicani. Naziv "Showgirls"
više je povezan s kultnim lošim filmom Paula Verhoevena iz 1995., ili
sa striptizetama po jeftinim lokalima, za koje bivše prave plesačice
ogorčeno kažu da uzurpiraju i prostituiraju ime njihovog zanata.
Muzejska izložba posvećena plesačicama želi to promijeniti. "Mi smo
bile originalni Las Vegas," kaže Lou Anne Harrison Chessik. "Meni je
bitno da razumijemo tu povijest." S njom se slaže i 54-godišnja Karen
Burns, također bivša plesačica koja je počela okupljati eksponate za
izložbu kad je otkupila fundus kostima iz Ardenove revije "Hello,
Hollywood, Hello" iz Renoa nakon zatvaranja te predstave 1989. Danas su
u muzejskoj zbirci i vrhunci glamoura poput "Red Heat Wave", tange boje
trešnje urešene perjem koju je kreirao Bob Mackie, autor kostima za
Cher. "Sve je to pretjerano, kičasto, ali to je pravi Vegas," ističe
Peter Mitchell, kustos posebnih zbirku na Sveučilištu Nevade, gdje se u
arhivi čuva cjelokupna dokumentacija Donna Ardena.
Chessik i druge plesačice danas obilaze škole u las Vegasu i pričaju
djeci o detaljima slavne i glamurozne prošlosti njihova grada, i pomažu
u domaćim zadaćama iz likovnog: portretima plesačica, po uzoru na
Edgara Degasa ili Touluse-Lautreca. Djeca koja obilaze muzej često
zamjećuju Chessik, visoku i uspravnu kustosicu dugih nogu; kad pitaju
tko je ona i dobiju odgovor da je to bivša "showgirl", reakcija je
obično zadivljeni uzdah, koji pokazuje da ni među novim generacijama
čarolija starog Vegasa još nije izgubila svoj sjaj.