– Traži! – pokazujući rukom u nekom smjeru kratko bi naredio vlasnik puštajući psa s vodilice. Pas bi strelovito odjurio u pokazanom smjeru, nestao bi među drvećem ili iza zidova ruševne zgrade i nakon kraćeg vremena čulo bi se lajanje. Koju sekundu potom pas bi dojurio vlasniku zadovoljno među zubima noseći komad čvrstog konopa. Uslijedile bi pohvale, nagrade i tapšanje. I onda opet nova naredba i zadatak.
A sve se opisano događalo jučer od 11 pa sve do 17 sati u šumi oko ruševina nekadašnje sljemenske plućne bolnice Brestovec gdje se treći put zaredom odvijala vježba spasilačkih timova koje čine psi tragači i njihovi vodiči (vlasnici). U vježbi traženja unesrećenih u šumi i među ruševinama sudjelovala su čak 53 vodiča sa 60-ak pasa iz bjelovarskih, zagrebačkih, karlovačkih i varaždinskih stanica Gorske službe spašavanja (GSS), zagrebačkog Kluba za obuku službenih i sportskih pasa (KOSSP) te riječke i samoborske Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa (HUOPP).
Lajanje – znak pronalaska<span style="\"font-size:" 12px;\"="">
– Prva licencija uključuje traganje na otvorenim područjima, šumama, livadama, lavinama, ruševinama, potopljenim područjima... Pas mora proći 10 elemenata i tu se traga za živim osobama. A druga je licencija nadogradnja prve i odnosi se na potragu za smrtno stradalim osobama – upućivao nas je Varga dodajući da se za obuku najčešće koriste ovčarske pasmine. A jedna od voditeljica treninga Petra Čović objašnjavala je da lajanjem pas svom vodiču javlja da je pronašao markiranu osobu koja glumi unesrećenog.