"Malo tko me ovdje zapravo dobro poznaje, a pogotovo me malo vas poznavalo prije ozljede i zna što sam tada volio raditi. Mislim da sam bio poprilično svestran i aktivan, a takav nastojim biti i dan danas. Jedna od stvari koje sam najviše volio raditi prije ozljede je bilo voziti bicikl, i to ne na sasvim normalan način. Toliko sam to volio da sam te godine kada sam nastradao razmišljao o kupnji malo jačeg bajka za „downhill“ vožnju, počinje priču Slaven Škrobot kojem je jedan skok u more promijenio život. Nakon nesretnog skoka, ostao je paraliziran od vrata na niže.
- Auti i motori me nikada nisu previše zanimali kao većinu mojih prijatelja i s bicikla se nisam skidao 24/7. Slušalice u uši, bicikl i ja bih bio sretan! Čak su bili i neki razgovori s prijateljem da se ide na more s biciklima. Kada bi mi netko tada rekao da ću završiti u kolicima, rekao bih da će to biti ili od pada s bicikla ili na skijanju, jer tamo sam radio vjerojatno najveće gluposti. Moj dan prije ozljede bio je u potpunosti ispunjen i aktivan te nisam mario za sjedenje po kavama satima i samo sam težio nekoj aktivnosti, nastavlja Slaven u svojoj objavi na Facebooku te kaže kako mu se, kad je nastradao, život promijenio u sekundi za 180 stupnjeva te je postao osoba osuđena na krevet i kolica te potpuno ovisan o drugima.
Pitao sam se tada što da osoba koja je do tada stalno negdje lutala, sada, u ovakvom stanju radi? U čemu pronaći sreću? Strast? Zadovoljstvo? Mučilo me to dugo i vjerujte mi, kada si sam u svojoj sobi, sa svojim mislima, razmišljaš o svačemu. Smetalo me vidjeti ljude vani na biciklima, slike sa skijanja i putovanja. Izgarao sam, a ništa nisam mogao poduzeti u vezi toga. Mislim da me to i izgradilo kao osobu kakva jesam danas i ako ništa drugo, zadovoljan sam sa svojim sadašnjim stanjem uma, s čime se danas vjerojatno puno ljudi ne može pohvaliti, kao i s ovakvim karakterom, piše Slaven i dodaje da je, jednog dana lutajući po bespućima interneta, ugledao bicikl za osobe s invaliditetom i instantno se zakačio za njega. U biciklu je vidio sreću, ispunjenost i motivaciju za vježbanjem. Nažalost, kad je saznao cijenu bicikla, sve je palo u vodu, a time i Slavenom san. Pokušao je s GoFundMe kampanjom, ali tad u Hrvatskoj kampanje nije bilo.
- U međuvremenu sam se pronašao u glazbi, koncertima, a nakon jednog lošeg perioda u životu i u putovanjima, i kada pogledam unazad dvije godine, mogu reći da sam nešto i postigao. Zapravo, postigao sam mnogo. Provodio sam mjesece istražujući, kombinirajući i planirajući putovanja i ponudio sam vam nešto o čemu do sada na ovim prostorima nije pisano. Sada je opet nastupio jedan loš period u mome životu iz kojeg se moram izvaditi i vjerujem da ću iz toga izaći još jači i uspješniji kao i iz prošlog, jednostavno moram i nemam drugog izbora. Ne želim iznositi previše van svoj privatni život i odlučio sam donijeti neke važne promjene u svom životu. Uvijek sam u svojim putopisima bio iskren prema vama, i ako sam se npr., usrao u gaće, napisao sam to i podijelio s vama. Htio sam vam približiti kako je to putovati s invaliditetom i s kojim se sve preprekama susrećemo na putovanjima, a i u stvarnome životu. Nisam nikada htio biti lažan kako u svom stvarnom životu, pa tako i u ovome virtualnom. Znam da se mnogi „influenceri“ predstavljaju tako i da njihov život izgleda savršen, ali nije tako i upravo zbog takvih stvari je danas sve ovako kako je i sve je krivo i izobličeno. Uvijek sam bio pozitivan, iskren, pošten i vjeran i nažalost danas to malo tko cijeni i poštuje, ali ja i dalje želim ostati takav i vjerujem da će se to kad tad vratiti. I dalje želim putovati i putovat ću... Kad, gdje i kako... Ne znam još, ali obećajem vam da s putovanjima nije kraj i želim i dalje biti prema vama iskren i raditi to iz srca kao i do sada, nastavlja Slaven te kaže da se trenutačno treba posvetiti sebi, radu na sebi i svojem rastu pa je odlučio promijeniti neke navike, zaposliti se i osamostaliti se jer, kako sam piše, to je najvažnije kod osobe u situaciji poput njegove.
- Poanta cijelog ovog posta je da znate da se trenutno borim s nekim teškim stvarima u svom životu, ali neću odustati, i dalje ću biti onaj Slaven koji kada si nešto zacrta ili kada mi netko kaže da nešto ne mogu, da ću napraviti sve da dokažem suprotno. Sada sam opet ugledao taj bicikl i ovaj put sam čvrsto odlučio otići do njega! Odlučio sam svoje financije usmjeriti u tom smjeru jer znam da će mi taj bicikl pružiti zadovoljstvo, ispunjenost i da je on sredstvo koje će mi poboljšati kvalitetu života i dovesti me do određene samostalnosti. Sada ću se, osim putovanja, potruditi i približiti stvari iz mog svakodnevnog života i držite fige da stvar s biciklom uspije i da ću se uživo družiti s njim kroz jedan do dva mjeseca. Čuvajte se svi i samo pozitiva!, zaključio je Slaven.
Trenutačno je prikupljeno više od 16 tisuća kuna, a svi koji se žele priključiti prikupljanju novaca za Slavenov bicikl, podaci za uplatu su u nastavku:
Banka: ZABA
IBAN: HR0523600003231765091
Adresa: Bernarda Vukasa 33 (10000 Zagreb)
Opis plaćanja: „DONACIJA ZA BICIKL“.
Za uplate iz inozemstva:
SWIFT banke: ZABAHR2X
Adresa banke: Prosenikova 5-7, Zagreb 10 000, Hrvatska
Za PayPal uplate:
Link: paypal.me/slavenskrobot ili na paypal mail: skrobirobi@gmail.com
Slaven je rekao kako niti u jednom trenutku nije imao namjeru "žicati" novce.
- Na kraju sam dobio toliko poruka da ste me uvjerili da to moram napraviti. Što se samog bicikla tiče, užasno je skup i po meni jako precijenjen, ali nažalost, drugog izbora nema. Bicikl košta 43,000 kn za osobe koje imaju funkciju u rukama, a za mene koji to nemam, bicikl košta 65,000 kn. Užas, znam... I znam da je žalosno da mi koji smo u ovakvoj situaciji sve plaćamo doslovno trostruko, ali tako je, kako je. Ja sam ovaj put, nakon godina odgađanja, odlučio konačno krenuti po taj bicikl, makar to značilo da neko vrijeme ne putujem, ali znam da će mi isti taj bicikl dati nešto posve novo. S njim ću dobiti jednu novu slobodu, mobilnost i ono najvažnije, vježbu koja će me dovesti do neke određene samostalnosti, napisao je Slaven.