Poput mjesečeve površine, prvo nam je palo na pamet kad smo iz gondole koja polazi s južnog podnožja Etne, iz mjesta Rifugio Sapienza na 1910 m kročili na ugljenasto crnu zemlju najvećeg i najaktivnijeg vulkana u Europi na 2500 metara. Žičara, koju u zimskoj sezoni osim mnogobrojnih turista koriste i skijaši za koje su iznad 2500 m napravljene mnoge sjedežnice, košta 30 eura.
Odatle do podnožja (2920 m) samog ‘Cratera Centrale’ čiji se vrh, ovisno o aktivnosti Etne, nalazi na visini od 3325 do 3340 m, voze džipovi i posebni brdski autobusi. što se plaća još 24 eura. Glavni krater ima promjer od 530 metara. Dakako, do vrha možete i pješke, što je mnogo zanimljivije, ali i zahtjevnije. Ali oprez, nakon erupcije u veljači 2017. ne smije se koristiti najbrža staza kojom treba oko 1 sat do Torrea de Filosofo (2920 m), pa treba pratiti putokaze.
Odatle pa do samog vrha nakon erupcije iz 2017. morate imati vodiča ili biti s vođenom grupom, a sam uspon traje dva sata. Kako nažalost nismo imali vremena za uspon do vrha, a džip za 24 eura do 2920 m nije bio opcija, krenuli smo pješke od terminala žičare do najbližih kratera. Na cijeloj Etni je više od 300 sekundarnih kratera. Najprije osvajamo vrh Montagnola, krater zanimljivog oblika nastao u erupciji 1763. godine, a potom još atraktivniji Monte Escrivà (ime je dobio prema španjolskom svećeniku Josemaríji Escrivi, utemeljitelju Opusa Dei), nastao u velikoj erupciji Etne na 2650 metara.
Iz podnožja izgleda kao crna kupola i podsjeća nas na “peku” odnosno zadarsku dvoranu Višnjik. A nakon strmog uspona dolazimo do oboda kratera s kojeg se vidi sasvim druga perspektiva. Zemlja unutar kratera koji se strmo spušta u nutrinu jest crvenkasta, iz njega neprestano lagano izlazi para, a uskoro saznajemo i zašto – zemlja i kamenje je toplo. Nekoliko planinara je na strmoj utrobi kratera izvadilo sendviče i sokove i odmorilo se, uz ugodno grijanje tople zemlje.
Spuštamo se potom po poroznoj crnoj zemlji vanjskog dijela kratera, a na jednom od viših novih kratera počinje izbacivanje pepela koje je trajalo nekoliko minuta. Pravu erupciju nismo vidjeli, ali dogodila se samo 20-ak dana prije našeg posjeta, 25. kolovoza je izbacivao lavu više od 150 metara u zrak.