odlazak k liječniku

Poštujte djetetovu fobiju od doktora i pobijedite je razgovorom

Foto: Thinkstock
Poštujte djetetovu fobiju od doktora i pobijedite je razgovorom
20.09.2013.
u 12:00
Ljutnja na roditelje, neugodni snovi ili mokrenje česta su reakcija djece na liječnički pregled ili boravak u bolnici. Ali i to prolazi... Ponudite im osjećaj ljubavi, sigurnost, razumijevanje...
Pogledaj originalni članak

Što je prava zabrinutost i što je strah, većina ljudi istinski osjeti kad postane roditelj. Tko od nas nije stajao pokraj krevetića i provjeravao diše li dijete dok onako spokojno spava, pitao se hoće li biti dovoljno nježan dok ga prima u naručje, znači li njegov plač bolest... A kad k tome dodamo i činjenicu da nam dijete mora ići k liječniku, na rutinske ili iznenadne preglede, na cijepljenja, stomatologu ili je upućeno na laboratorijske pretrage, grč u želucu roditelja sve je jači. A kako se tek osjećaju naši najmiliji? I sam spomen odlaska k liječniku za njih je nevjerojatan stres.

Strah od nepoznatog

Velik broj djece pokazuje strah od liječnika, zubara, injekcije, bolnice, bijele kute... Psiholozi ističu kako je taj strah djelomično urođen, a temelji se na prirođenom strahu djeteta od novih, nepoznatih situacija, ali i odvajanja od roditelja.

– Prvi odlazak liječniku za dijete je nova, nepredvidljiva situacija. Kao da nama odraslima netko kaže da moramo ići na Veneru. Dijete koje nema slično iskustvo ne može si zamisliti kako izgleda liječnička ordinacija, što liječnik radi, što će se tamo događati, hoće li to biti ugodno ili neugodno. Takva situacija izrazito je nelagodna za dijete i javlja se osjećaj straha – pojašnjava Ksenija Ranogajec Benaković, prof. psihologije u Dječjem vrtiću “Mali princ” u Zagrebu, dodajući da djeca katkada liječnikovu ozbiljnost i usredotočenost tumače kao ljutitost, misle da su nešto krivi i da se liječnik na njih ljuti pa im je zato još dodatno nesimpatičan. Nadalje, odlazak u novi prostor može kod djeteta potaknuti strah da bi ga roditelj tamo mogao ostaviti. Taj strah može biti naglašen ako je dijete već imalo neugodno iskustvo odvajanja. Primjerice, svakodnevica nas tjera da dijete barem nakratko ostavimo na čuvanje nekom drugom. Čak i kad znamo da će mu uz tu osobu biti dobro, nije svako iskustvo isto. U vrtiću ga možda zbunjuje nova sredina, način ophođenja, kod susjede glas ili nezainteresiranost, a u liječničkoj ordinaciji bol koju je osjetio pri pregledu grla, čišćenju nosa, previjanju rane zadobivene u parku... Ksenija Ranogajec Benaković ističe:

– Ako je prvo iskustvo, prvi susret s liječnikom bio neugodan, dijete nije bilo pripremljeno na to što će mu liječnik raditi, doživjelo je bolan ili nelagodan pregled, svaki daljnji odlazak bit će popraćen velikim otporom i strahom. Sada je već riječ o naučenom, stečenom strahu koji se razvio zbog vlastitog lošeg iskustva.

Nagradite dijete

No, to neugodno emotivno stanje može se smanjiti i kvalitetno se iznad njega može izdići. Prvi korak moraju učiniti roditelji. Barem pred djetetom moraju pokazati svoj optimizam zbog rješavanja problema, sigurnost koju će dijete prepoznati kroz njihovu opuštenost. Prepozna li dijete na majčinu ili očevu licu strah ili vidi suze zbog odlaska k liječniku, njegovo emotivno stanje neće biti dobro. Budite smireni jer djeca osjećaju roditeljsku nervozu. A na svako pitanje, poput “zašto moram ići k liječniku”, “hoće li me boljeti”, “hoćeš li biti sa mnom”, treba strpljivo i iskreno odgovarati i na djetetu razumljiv način objasniti zašto je nešto potrebno. I nikad ne treba podcjenjivati djetetovu sposobnost rasuđivanja. Strah od liječničke ordinacije kod djece može izazvati niz neugodnih reakcija, od zabrinutosti, neraspoloženja i potištenosti, odbijanja hrane i povlačenja u sebe, do noćnog mokrenja u krevet, sisanja palca pa čak i agresije prema svojim prijateljima u vrtiću, braći i sestrama, igračkama. U svim tim situacijama nastojite ostati pribrani. Najveća bi pogreška bila koriti i kažnjavati dijete jer se popiškilo u krevet ili teško usnulo.

Iako potkupljivanje nikad nije dobra metoda, nagrada jest! Nakon tako neugodnog iskustva, pretrpljenog straha, eventualne boli (kod cijepljenja, stomatologa) nastojite ga što prije oraspoložiti i usmjeriti pozornost na stvari koje inače voli. Ako poželi, igrajte se s njim, poslušajte njegove omiljene pjesmice, zapjevajte, prošećite, pokaže li zanimanje za to, omogućite mu da se barem kratko poigra sa svojim prijateljima. I počastite dijete nekom sitnicom koja ga može razveseliti – čokoladom, sokom, novom slikovnicom, crtićem. Bit će to mala nagrada za pretrpljeni strah i korak prema vraćanju dobrog raspoloženja.  

>> Rak dojke: Važno je opaku bolest otkriti na vrijeme

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.